DVORNIKOVIĆ, Vladimir, filozofski pisac i etnopsiholog (Severin na Kupi, 28. VII. 1888 — Beograd, 30. IX. 1956). Sin je Ljudevita, pedagoga i književnog kritičara, i Marijane, rođ. Kovačević, koja je surađivala u ženskim časopisima prilozima o folkloru. Gimnaziju pohađao 1898 –1906. u Zemunu i Sarajevu. Uređivao đački časopis Golub 1900–03, i ispunjivao ga uglavnom vlastitim pjesmama, pričama i prijevodima. Studirao filozofiju od 1906. u Beču u W. Jerusalema i F. Jodla, gdje je i doktorirao 1911. tezom Von der Notwendigkeit der psychologischen Begründung der Erkenntnistheorie u F. Jodla. Od 1910. bio nastavnik Velike realke u Sarajevu, od 1917. gimnazije u Bihaću, kamo je premješten zbog projugoslavenske orijentacije i od 1918. Kraljevske muške učiteljske škole u Zagrebu. Habilitirao se 1919. za privatnog docenta temom Filozofija i nauka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tu je od 1919. do 1926. predavao filozofiju i bio suplent (1920/21) za teoretsku i praktičku filozofiju i za povijest filozofije te redoviti profesor od 1925. do 1926, kada je umirovljen. Na to je reagirao spisom Tipovi negativizma (Zagreb 1926) i napisom Psihopatska demagogija (Jugoslavenska njiva, 1926) te nastavio javnu djelatnost. Održao je više od 400 predavanja u Jugoslaviji i inozemstvu (Beč, Prag, Zürich). U Beogradu 1933. postaje inspektor, potom pomoćnik ministra za prosvjetu, a 1934. ponovno je umirovljen. God. 1941–45. živi povučeno i piše sa suprugom Jovankom neobjavljenu knjigu Tehnika i umetnost govora, 1945–50. radi u Savetu za građevinarstvo i građevinsku industriju, od 1953. stalni je honorarni nastavnik Brodarske srednje tehničke škole. — D. je na Sveučilištu tragao za vlastitom filozofijom i suprotstavljao se vladajućoj školskoj filozofiji. Ne pristajući ni uz jedan smjer »savremene filozofije«, a respektirajući cjelokupno historijsko iskustvo filozofije, nastojao je »da i mi jednom stvorimo i doprinesemo svoju filozofsku komponentu u krilo svojoj, kao i čovječanskoj, jednoj kulturi«. Dio toga traganja sabran je u njegovu glavnom i najopsežnijem djelu Karakterologija Jugoslovena, u kojemu neke predrasude uzima kao znanstvene činjenice, dok je cjelina ostala neizrečena i tek kao projekt naznačena pod naslovom »Sloveni i zapadno-evropska filozofija«. Njegova knjiga Savremena filozofija prvi je sustavni prikaz suvremene filozofije u nas. U prvom svesku prikazao je suvremenu filozofijsku problematiku i njezine predstavnike, a u drugom je dao pregled njemačke, francuske, talijanske, engleske i domaće suvremene filozofijske literature. Objavio je rasprave, veće i manje studije, eseje, članke, prikaze, kritike, prigodne napise i bilješke o općim pitanjima filozofije i psihologije filozofiranja u periodicima Omladina (1909, 1918), Nastavni vjesnik (1910–11. i 1919–20), Napredak (1912–22), Glasnik hrvatskog prirodoslovnog društva (1916–17), Rad JAZU (1916), Hrvatska njiva (1917–26), Savremenik (1919), Nova Evropa (1920–22), Europäische Revue (Leipzig 1926), Letopis Matice srpske (1927, 1938–40), Misao (1929–30), Republika (1956) i dr. Vodio je Dnevnik pisanja koji sadržava 472 bibliografske jedinice od prvoga objelodanjenog članka o Kranjčeviću kao pjesniku i filozofu 1909. Bavio se i slikarstvom od 1930-ih do smrti. Sačuvana je zbirka njegovih akvarela (obitelj Branka Plaznika, Zagreb). Rukopisna ostavština čuva se u Arhivu Hrvatske.
DJELA: Karakteristika savremene psihologije i njena nastava u srednjoj školi. Zagreb 1913. — Pregled njemačke filozofske i psihološke literature u g. 1915. Zagreb 1916. — Psihologija T. Ribota. Zagreb 1916. — Sterilnost »transcendentalne« metode u savremenoj filozofiji. Zagreb 1916. — Zašto se platonizam obično krivo razumijeva? Zagreb 1916. — O psihologiji jugoslavenske melankolije. Zagreb 1917, 1925². — Problem spoznaje i novija, napose eksperimentalna psihologija mišljenja. Zagreb 1917. — Die beiden Grundtypen des Philosophierens. Versuch zu einer psychologischen Orientierung in den philosophischen Strömungen der Gegenwart. Bibliothek für Philosophie, 15. Berlin 1918. — Novosti njemačke filozofske, psihološke i pedagoške literature u 1916. Zagreb 1918. — O psihi Kranjčevićeve poezije. Zagreb 1918. — Savremena filozofija, 1. Zagreb 1919. — Savremena filozofija, 2. Zagreb 1920. — Wilhelm Wundt i njegovo značenje. Zagreb 1920. — Filozofija u današnjoj Čeho-Slovačkoj. Zagreb 1921. — Pregled publikacija 1910–1920. Zagreb 1921. — Kriza zapadno-evropske kulture. Sarajevo 1923. — Studije za psihologiju pesimizma I (1. Shakespeare, Hamlet. 2. Kranjčević). Zagreb 1923. — Studije za psihologiju pesimizma II (Hrist, Budha, Šopenhauer). Zagreb 1924. — Tipovi negativizma. Zagreb 1926. — T. G. Masaryk kao filozof i sociolog. Prag 1927. — Naša kulturna orijentacija u današnjoj Evropi. Zagreb 1930. — Adlerova individualna psihologija (u: A. Adler, Poznavanje čoveka. Beograd 1934). — Religiozni i religiozno-umetnički duh Južnih Slovena. Dva eseja. Beograd 1936. — Borba ideja. Beograd 1937. — Karakterologija Jugoslovena. Beograd 1939, 19902.
LIT.: P. Grabić: Amerikanizam pri svijetlu evolucije. Hrvatska straža, 10(1912) str. 388–419. — A. Haler: Marginalija. Savremenik, 12(1917) str. 416–418. — E. Kučera: Nov prilog hrvatskoj filozofiji. Hrvatska njiva, 2(1918) 36, 622–623. — J. Skavić: Dr. V. Dvorniković, Die beiden Grundtypen des Philosophierens. Napredak, 60(1919) 4/6, str. 135–138. — L. Thaller: Habilitaciono predavanje dra V. Dvornikovića. Jugoslovenska njiva, 3(1919) 11, str. 174. — M. Tkalčić: Dr. V. Dvorniković, Savremena filozofija. Novosti, 13(1919) 304, str. 3. — Z. Vernić: Dr. Dvorniković: Zeitgenössische Philosophie. Agramer Tagblatt, 34(1919) 325, str. 1–2; 329, str. 1–2; 332, str. 1–3. — R. Bujas: Psihologija u Savremenoj filozofiji V. Dvornikovića. Jugoslovenska obnova-njiva, 4(1920) 44, str. 847–851. — E. Kučera: Dr. V. Dvorniković, Savremena filozofija. Ibid., 39, str. 768–770. — V. Marković: Još o značenju Dvornikovićeve »Savremene filozofije«. Ibid., 16, str. 361. — B. Truhelka: V. Dvorniković, W. Wundt i njegovo značenje. Ibid., 38, str. 751–752. — S. Zimmermann: Dr. V. Dvorniković, Savremena filozofija. Nastavni vjesnik, 29(1920–21) 5/6, str. 255–256. — V. Vujić: Savremena filozofija I i II. Srpski književni glasnik, 2(1921) 1, str. 76. — A. Barac: Dvornikovićeve »Studije«. Jugoslovenska njiva, 7(1923) II/11, str. 411–438. — P. M. Dragičević: Hamlet, Kranjčević. Riječ, 4(1923) 160, str. 2–3. — M. Mirković: Kriza zapadno-evropske kulture. Mlada Jugoslavija, 2(1923) 7/8, str. 220. — Z. Vernić: Studien zur Psychologie der Pessimismus. Zagreber Tagblatt, 38(1923) 168, str. 9. — M. Krleža: O Kranjčeviću i o g. Dvornikoviću. Književna republika, 2(1924–25) 1, str. 30–31. — Isti: Još jedamput o Dvornikoviću. Ibid., str. 32. — Isti: Čovjek, koji je pročitao dve hiljade i šest stotina knjiga. Ibid., 4, str. 187–189. — H. Klajn: V. Dvorniković, Psiha jugoslovenske melanholije. Glasnik ministarstva narodnog zdravlja, 6(1925) 6/8, str. 430–432. — A. Živković: Psihološki problemi Krista. Bogoslovska smotra, 13(1925) str. 481–488. — P. Vuk-Pavlović: Psiha jugoslovenske melanholije (2. prerađeno izd.). Revija za filozofiju i psihologiju, 1(1927) 1/2, str. 76–79. — M. Đurić: Dr. V. Dvorniković, T. G. Masaryk. Novi vidici, 1 (1928) 3/4, str. 255–257. — P. Skok: Odaziv na anketu o »Našoj kulturnoj orijentaciji u današnjoj Evropi«. Riječ, 26(1930) 38, str. 4–6. — D. Branković: A. Adler, Poznavanje čoveka. Preveli sa nemačkog V. Dvorniković i M. Đurić. Učitelj, 14(1933–34) 37, str. 554–557. — T. Dimitrijević: V. Dvorniković, Borba ideja. Ibid., 17(1936–37) 3/4, str. 277–280. — A. Heisinger: Duh integralizma u Dvornikovićevoj karakterologiji. Hrvatski dnevnik, 4(1939) 1172, str. 14–15. — I. Mamuzić: »Karakterologija Jugoslovena« V. Dvornikovića. Letopis Matice srpske, 113(1939) CCCLII/3, str. 250–256. — B. Despot: Filozofiranje Vladimira Dvornikovića. Zagreb 1975. — Vladimir Dvorniković. Delo, 37(1991)
Branko Despot (1993)
