DŽAJA, Srećko Matko

DŽAJA, Srećko Matko, povjesničar (Gornji Malovan kraj Kupresa, 29. X. 1935). Gimnaziju pohađao u Livnu 1947/48, Dubrovniku 1948/49. i Visokom 1949–56, bogosloviju u Sarajevu i Zagrebu 1956–60, 1962–64, gdje je na Katoličkome bogoslovnom fakultetu 1971. doktorirao tezom o bosansko-hercegovačkim katolicima u XVIII. i XIX. st. U Franjevački red stupio 1953, za svećenika zaređen 1962. Obavljao dužnosti kapelana u Kraljevoj Sutjesci 1963–64, odgojitelja u Visokom 1965–67. te bio profesor Franjevačke teologije u Sarajevu 1965–75. God. 1975. napustio dotadašnju službu i upisao studij povijesti, slavenske filologije i filozofije na münchenskom Sveučilištu. Istodobno kao stipendist najprije Humboldtove zaklade, zatim Volkswagenove zaklade i Njemačke istraživačke zajednice istražuje povijest Bosne pri katedri za povijest istočne i jugoistočne Europe münchenskog Sveučilišta. Studij u Münchenu završio 1983. doktoriravši iz filozofije disertacijom o vjerskoj i nacionalnoj problematici u Bosni i Hercegovini, koja je dobila nagradu Südosteuropa-Gesellschafta. Od 1990. radi u Südost-Institut u Münchenu na projektu Austro-Turcica 1541–1552. — Osim knjiga, objavio je više povijesnih studija, izvorne građe, kritičkih recenzija i filozofsko-teoloških eseja. Surađivao u Dobrom Pastiru (1959, 1964, 1968, 1970, 1974), kalendaru Dobri Pastir (1959, 1963–64), Bosni Srebrenoj, Svescima KS (1969, 1975), zborniku Jukić(1972–74, 1977–78, 1985, 1989–90), Biltenu Franjevačke teologije u Sarajevu (1973–74), Godišnjaku Instituta za izučavanje jugoslavenskih književnosti u Sarajevu (1973, 1975), Pregledu (1978), časopisu Croatica Christiana periodica (1978–79, 1982–83, 1992), u zbornicima Prvi kongres za istoriju zdravstvene kulture Jugoslavije (Beograd 1971), Povijesno-teološki simpozij u povodu 500. obljetnice smrti bosanske kraljice Katarine (Sarajevo 1979) i Zborniku radova o Matiji Divkoviću (Sarajevo 1982). Surađivao također u Münchener Zeitschrift für Balkankunde (1978–79), Südost-Forschungen (München 1980, 1982–83), Saeculum (Freiburg—München 1984), pri obradbi hrvatske povijesti srednjeg vijeka u Historische Bücherkunde Südosteuropas (München 1980, I/2) te u Österreichisches biographisches Lexikon (Beč 1975 –1983, 6–8) i Biographisches Lexikon zur Geschichte Südosteuropas (München 1981, 4). — Dž. je u prvom redu interpret bosanske povijesti, a posebno zanimanje pokazuje za politološke i duhovnopovijesne aspekte, nastoji kritički osvijetliti sve tri njezine komponente (zapadnoeuropsku, pravoslavno-bizantsku i osmansko-islamsku). Teze gradi na pomno čitanim i odgonetanim izvorima i pri tome se nerijetko odvaja od ustaljenih shvaćanja, kritizirajući statična i apologetska gledanja na povijest, a naglašavajući dinamiku i diskontinuitet povijesnih zbivanja.