EBNER, Ladislav

EBNER, Ladislav, gradski sudac i pisac (Varaždin, 27. VII. 1775 — Varaždin, 1851). Sin Leopolda Ignacija, skladatelja i orguljaša. Nakon završenih pravnih studija oko 1799. radio kao nadbilježnik. God. 1822. bio član kraljevinskog poslanstva koje je kralju Franji I. zahvalilo na provedenom sjedinjenju prekosavskih krajeva (Napoleonove »civilne Hrvatske«) s Hrvatskom. U prigodi instalacije velikog župana Varaždinske županije, Jurja VI. Erdődyja, održao je 1824. govor (Dictio qua illustrissimum dominum Georgium é comitibus Erdödy de Monyorókerék), tiskan u Varaždinu vjerojatno iste godine. U Varaždinu bio gradski vijećnik, zamjenik gradskog suca 1831. i 1832. te gradski sudac (načelnik) od 1833. do 1836. Kao prisjednik sudbenog stola zastupao je grad Varaždin na saboru u Požunu. Zaslužan je za varaždinsko školstvo kao ravnatelj svih pučkih škola: glavne, uršulinske i židovske (1835). Nakon priznanja kralja Ferdinanda V, kao osobit promicatelj pučkog školstva istaknut je i u proglasu Kraljevskoga namjesničkog vijeća od 1838. God. 1827. tiskao je u Varaždinu prvu povijesno-statističku monografiju grada Varaždina na njemačkom jeziku. Odlomci monografije objavljeni su u Varaždinskom viestniku (1896) i Našim pravicama (1904). Bio član odbora za osnutak glazbene škole u Varaždinu, koja je osnovana 1827. kada i Glazbeno društvo.