EĆIMOVIĆ, Milovan

EĆIMOVIĆ, Milovan, violončelist i pedagog (Zagreb, 1. IX. 1904 — Zagreb, 6. VII. 1939). Studij violončela završio 1926. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi U. Fabbrija. Usavršavao se u Italiji u E. Mainardija. Već je 1927. postao nastavnikom na srednjoj školi zagrebačke Muzičke akademije, gdje djeluje sve do iznenadne smrti, kada je na njegovo mjesto primljen A. Janigro. Također je bio članom orkestra Hrvatskoga narodnog kazališta (1922–31) i Zagrebačke filharmonije (1922–39) te Zagrebačkoga komornog orkestra (1937–39), a često je nastupao na komornim koncertima u različitim sastavima (s M. Spillerom, E. Vaulinom, I. Mačekom, S. Šulekom). Bio je i stalni suradnik zagrebačkog radija. Kritičari zapažaju njegovu nadarenost još za studentskih nastupa (npr. 1924. s Lj. Spillerom i S. Stančićem), a poslije ističu besprijekornu tehniku, snažan potez gudala, pun, nosiv i izražajan ton, umjetnički dotjerano oblikovanje fraza i cjeline te osjećaj za stil, ocjenjujući ga najboljim hrvatskim violončelistom mlađeg naraštaja (S. Stražnicki). Na svojim je solističkim koncertima izvodio brižljivo odabran repertoar od baroknih do suvremenih skladbâ često i hrvatskih autora (A. Dobronić, B. Kunc). Zapažen je i njegov smisao za pedagogiju (osim na Akademiji poučavao je i privatno), o čemu bi mogle svjedočiti i skice njegova priručnika za violončelo, prvog te vrste u Hrvatskoj.