EGERVÁRI, Ladislav

EGERVÁRI, Ladislav (Egervary, László), hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban (?, prva pol. XV. st. — ?, 1493). Plemićki naslov dobio je po mjestu podrijetla Egervaru (de Egerwara) kraj Nagykanizse. Prvi se put spominje kao hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban 1477–81. za kralja Matije Korvina. U to vrijeme njegova banska vlast obasizala je četiri slavonske županije – Varaždinsku, Zagrebačku, Križevačku i Virovitičku – dok ga velikaši južno od Gvozda, nisu priznavali banom. Prvo njegovo banovanje pada u doba najžešćih i stalnih napada Turaka. U Zdencima E. sudjeluje 20. I. 1478. u radu Slavonskog sabora koji je sazvan radi bolje obrane od Turaka. Uz Egervárijevo sudjelovanje donijet je zakon o općem ustanku ili insurekciji. Egervári 25. X. 1478. u Križevcima potvrđuje nagodbu sklopljenu na Saboru u Zdencima između Osvalda Thuza, zagrebačkog biskupa, i plemstva o plaćanju crkvene desetine. Zbog nepoštivanja nagodbe o plaćanju desetine E. je bio prisiljen ponovno je potvrditi 8. V. 1480. Za njegova prvog banovanja kralj Matija 18. X. 1477. odobrava staležima Kraljevine Slavonije da sami biraju glavnog zapovjednika – kapetana – svoje vojske. God. 1480. kralj zalaže Egerváriju Veliki Kalnik, ali ga on nije dugo posjedovao, jer je već 1487. u vlasti A. Bota od Bajne. Iste godine E. zajedno s jajačkim banom P. Dóczyjem i despotom Vukom Grgurovićem Brankovićem provaljuje preko Jajca u središnju Bosnu te njihova vojska tri dana pustoši Vrhbosnu (današnje Sarajevo), a na povratku pobjeđuje bosanskog namjesnika Daut-pašu kraj Travnika. E. je, kao »ban Dalmacije, Hrvatske i čitave Slavonije«, od 1. do 12. V. 1481. održao Sabor u Križevcima kako bi se, prema naputku kralja Matije, ukinule samovoljno i nezakonito uspostavljene mitnice, koje su znatno otežavale rad putujućih trgovaca. Na Saboru su sastavljeni cjenici za odmjeravanje poreza te je određeno da se porez, ako je plaćen na glavnoj mitnici, ne smije ponovno ubirati u njezinim ispostavama. E. je ponovno imenovan banom 1489. Nakon smrti Matije Korvina 1490. E. pristaje uz Vladislava II. Jagelovića, koji mu potvrđuje bansku čast. Promijenivši ubrzo stranu, pristaje uz hercega Ivaniša, koji se borio protiv kralja Maksimilijana Habsburgovca. U tim je borbama E. u srpnju 1491. podvrgao Zagreb svojoj vlasti. Potkraj listopada ili na poč. studenoga 1491. u blizini izvora Une – prema I. Tomašiću kraj Vrpila između Korenice i Krbavskog polja – pobijedio je veću tursku vojsku, koju je poslao bosanski namjesnik Jakub-paša pod zapovjedništvom Hasan-bega. Kao nagradu za tu pobjedu E. je dobio od kralja 24. III. 1492. grad Steničnjak, a kao naknadu za neisplaćenu dvogodišnju plaću gradove Bihać i Krupu u zalog. E. sudjeluje na Saboru u Budimu, gdje je s još 62 velikaša 7. III. 1492. posebnom ispravom prihvatio mir sklopljen s Maksimilijanom, kojemu je priznato pravo nasljeđivanja Krune sv. Stjepana. Posljednji se put spominje u veljači 1493. kada postaje magister tavernika, vrhovni rizničar (blagajnik) kraljevskog dvora.