EGGENBERG

EGGENBERG (Eggenberger, Eggenperg), njemačka obitelj podrijetlom iz Švapske koja se prozvala po istoimenom naselju na Muri u Štajerskoj. Ulrich (XV. st.) se obogatio trgovačkim i novčarskim poslovima te imao podružnice u Budimu i Zagrebu. Njegov sin Hans dobio je plemstvo. Obitelj je 1717. izumrla u muškoj lozi, a njezine posjede u Štajerskoj naslijedili su Herbersteinovci. Ruprecht (1546–1611) stupio je 1572. u službu španjolskih Habsburgovaca i pod zapovjedništvom princa Aleksandra Farnesea dobro obavljao vojne dužnosti u Nizozemskoj, Njemačkoj i Francuskoj. God. 1585. imenovan je kapetanom »glavne utvrde« Graz i kapetanom nadvojvodine garde, ali se ne zna da li je na tu službu nastupio. God. 1586. dodijelio mu je španjolski kralj Filip II. 500 dukata godišnje penzije i naslov pukovnika. Svakako je od 1587. opet u španjolskoj vojsci. U jesen 1592. zatražio je otpust iz španjolske vojske, a princ Farnese uputio je nadvojvodi Ernestu pismo u kojem hvali Eggenberga. Na početku veljače 1593. poslao ga je nadvojvoda Ernest u Zagreb kao komesara da u sporazumu s krajiškim zapovjednicima i hrvatskim banom upravlja carskom i salzburškom vojskom te da o svemu važnijem izvješćuje nadvojvodu kao vrhovnog zapovjednika. Te se godine istaknuo u bitki s Turcima kraj Siska, a 1594. sudjelovao je u prvom osvajanju Petrinje. Budući da su Turci obnovili spaljenu Petrinju, E. je 1595. kao zamjenik vrhovnog zapovjednika Hrvatske i Slavonske krajine, nadvojvode Ferdinanda, sa zapovjednikom Hrvatske krajine J. Lenkovićem konačno oslobodio Petrinju. Hrvatsku je napustio 1596. i 1597. bio postavljen za vrhovnog zapovjednika topništva u Ugarskoj. God. 1598. dobija barunat zajedno s braćom i daljim rođakom Hansom Ulrichom. God. 1602–04. i 1606. zapovjednik je utvrde Győr u Ugarskoj, potom napušta vojnu službu i umire u Grazu. Svoje je imanje ostavio nećaku Wolfu (?–1615). Taj je 1587. na čelu 3000 Nijemaca unovačen za španjolsku ekspediciju protiv Engleske. Poslije je sudjelovao u neuspjelu pohodu na Kostajnicu 1596. i s nadvojvodom Ferdinandom u pokušaju zauzeća Nagykanizse 1601. God. 1608. bio je imenovan toskanskim konjaničkim pukovnikom, ali se već 1609. vratio u službu nadvojvode Ferdinanda, na čiju je preporuku 1613. imenovan zapovjednikom Hrvatske krajine. Dosta se bavio smještajem novih pribjega iz Turske. Kad mu je nadvojvoda Ferdinand, zbog mletačkih i turskih tužba protiv uskoka, povjerio istragu, on je 1614. boravio u Senju pedesetak dana. Isprva je istragu vodio strogo i dao pogubiti nekoliko uskočkih vođa, a poslije je bio blaži, pa su ga Mlečani oklevetali da se dao podmititi i da je iz Senja poveo 12 konja natovarenih blagom. On je pak klevetu za korupciju prebacivao na senjskoga kapetana Nikolu Frankapana. Umro je iduće godine u Karlovcu.