EHRLICH, Ivo (Erlich), biolog, parazitolog (Sarajevo, 24. VIII. 1911 — Zagreb, 13. XI. 1989). Gimnaziju završio u Zagrebu 1928. Biologiju diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1934, gdje je 1937. obranio i doktorsku disertaciju pod naslovom Kutikula kao mehanički uvjetovana diferencijacija epidermalnog sincicija kod nematoda Toxocara cati (Schrank, 1788). Najveći dio radnog vijeka proveo je na Veterinarskom fakultetu zagrebačkog Sveučilišta, gdje je od 1935. asistent, od 1947. docent, od 1950. izvanredni i od 1957. redoviti profesor. Od 1951. do 1969. predstojnik je Zavoda za biologiju Veterinarskog fakulteta. God. 1960. utemeljio je Laboratorij za primjenu izotopa u veterinarskoj medicini i pokrenuo osnivanje Instituta za biologiju Sveučilišta u Zagrebu te bio njegov prvi direktor. Umirovljen je 1969. Glavno područje njegova znanstvena rada bila je veterinarska parazitologija, a studijskim boravcima u Poljskoj 1937, Švicarskoj 1948–49. i Engleskoj 1966–68. usavršio je poznavanje parazitološke endokrinologije i primjenu radioizotopa u biologiji i medicini. Započeo je istraživati nametničke faune mačke i psa, potom je u suradnji s D. Mikačićem ispitivao nametničku faunu peradi te zeca, kunića, štakora i miša. Proučavao i liječio fasciolozu goveda i ovaca te bio inicijator sustavnih istraživanja parazitskih helminata, napose velikog metilja; njegova proučavanja metabolizma prehrane, disanja i ekskrecije tog parazita vrijedan su prinos komparativnoj biokemiji helmintoparazita i kemoterapiji helmintoza. Uz veterinarsku parazitologiju bavio se i proučavanjem metamorfoze Urodela, osobito pjegavog daždevnjaka. Radove je objavljivao u časopisima: Veterinarski arhiv (1937–43, 1946, 1957, 1960, 1968, 1972, 1975–79), Glasnik biološke sekcije Hrvatskog prirodoslovnog društva (1947–53), Bulletin scientifique (1953, 1963), Biološki glasnik (1957–58, 1962), Deutsche tierärtztliche Wochenschrift (Hannover 1958), Experimental Parasitology (New York 1961, 1963), Lipids (Chicago 1967) i dr. Pisao je i znanstveno-popularne članke u Prirodi (1945, 1947–48, 1950–51, 1958), održao brojna predavanja i objavio nekoliko knjiga u biblioteci Mala naučna knjižnica Hrvatskoga prirodoslovnog društva. Bavio se i prevodilaštvom; preveo je visokoškolski udžbenik Opća biologija V. A. Dorfmana, A. A. Paramonova i I. A. Eskina (Zagreb 1946), Dijalektiku prirode F. Engelsa (suradnici: M. Mezulić i K. Kranjc, Zagreb 1950), Patologiju domaćih životinja R. A. Runnelsa (suradnici: S. Audi, B. Maržan i V. Turner, Zagreb 1953) i dr. Autor je više skripata iz biologije. Bio je član New York Academy of Sciences.
DJELA: Mala zoologija. Zagreb 1947. — Nauka o evoluciji (suautori F. Dolenec i J. Pavletić). Zagreb 1947. — Postanak domaćih životinja. Zagreb 1948. — Voda i život. Zagreb 1950. — Zrak i život. Zagreb 1950. — Razvitak zametka. Zagreb 1951. — Što je jaje? Zagreb 1951.
LIT.: I. Babić: Pregled razvoja jugoslavenske medicinske (humanomedicinske i veterinarske) parasitologije do god. 1960. i njeni dalji osnovni zadaci. Zagreb 1965, 243–270. — 50 godina Veterinarskog fakulteta 1919–1969. Zagreb 1969. — A. Režek: Bibliografija. 50 godina Veterinarskog fakulteta u Zagrebu 1919–1969. Zagreb 1971. — U. Bego: Bibliografija 1969–1979. 60 godina Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Zagreb 1982.
Josip Balabanić i Branko Kurelec (1998)
