EHRLICH-TOMPA, Marta

EHRLICH-TOMPA, Marta, slikarica i keramičarka (Zagreb, 27. IV. 1910 — Zagreb, 15. III. 1980). Kći građevinskog poduzetnika Ernesta Ehrlicha. Završivši pet razreda gimnazije u Zagrebu, školovala se od 1926. do 1928. u djevojačkim internatima u Villarsu (Švicarska) i Grenobleu. Slikarstvo je studirala 1928–34. na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu kao privatna učenica V. Becića. God. 1935. studijski boravi u Parizu, 1936. priređuje zajedno s Nevenkom Đorđević-Tomašević izložbu u Salonu Ulrich u Zagrebu. U početku radi pod očitim utjecajem Becićeva slikarstva (Zrinjevac, 1935; Figura u pejzažu, 1936), a tehnikom akvarela na najneposredniji način iskazuje svoju bogatu osjećajnost. God. 1938. ponovno boravi u Parizu, slika u gvašu i ulju pariske vedute, pejzaže, interijere i mrtve prirode; ujedno se sve izrazitije usmjeruje intimnom, nerealnom i imaginativnom, što je uočljivo u izboru motiva: njeni pierroti, harlekini, lutke, klaunovi i pijetlovi u isti su mah bića iz slikaričine bogate mašte i metaforični znakovi. Ratom usporenu stvaralačku aktivnost oživljuje nakon 1945. slikajući aktualne teme (Ruševine Trogira, o. 1946) i prizore iz svoje neposredne okoline (Motiv s tržnice, 1946). Na izložbi Crteži i skice u Zagrebu 1952. sa svojom majkom kao izvođačem izložila je vezeni tekstil za koji je kreirala nacrte. Iste se godine počinje intenzivnije baviti keramikom (sitna plastika, oslikane pločice i tanjuri). Tijekom 1950-ih približila se poetici nadrealizma, iskazujući motivom mogućnost magičnih odnosa i metamorfoza. To pokazuju gvaševi i crteži s motivima cvijeća, pjetlića, pierrota, harlekina i lutaka što ih je izložila na samostalnoj izložbi u Zagrebu 1954. Kraće vrijeme (o. 1961–64) radi u duhu informela — pretežno monokromne crteže u tehnici tuša i voska te gvaša i tuša, inspiriravši se taktilno-svjetlosnim svojstvima materije (minerala, pijeska, sitne vegetacije); prikazala ih je na drugoj samostalnoj izložbi u Zagrebu 1964. Potom iskazuje bliskost lirskoj apstrakciji (Autoportret, 1967), a 1970-ih kompoziciju slike gradi apstraktnim formama i čistim plohama boje (osobito plave), kojima artikulira prostornu dubinu (Uz prozor, 1970; Primavera, 1972; Onima iz Dvigrada, 1973). God. 1970. za HNK u Zagrebu sa svojim je suprugom K. Tompom izvela scenografiju za Čehovljevu dramu Višnjik. Posljednji put samostalno izlaže 1977. u Zagrebu. Izlagala je zajedno s Ksenijom Kantoci (Rijeka 1962) te Catom Dujšin-Ribar i Nevenkom Đorđević-Tomašević (Zagreb 1971); sudjelovala na izložbi Grupe nezavisnih hrvatskih umjetnika (Osijek i Zagreb 1939), izložbama ULUH-a (od 1946), izložbama Keramika u Hrvatskoj (Rovinj i Karlovac 1955), Moderne kroatische Keramik (Beč 1956), XVII Concorso internazionale della ceramica (Faenza 1959), Nadrealizam i hrvatska likovna umjetnost (Zagreb 1972) i dr. Posmrtno su izložbe njezinih radova održane u Zagrebu 1983, 1988. i 1990. Moderna galerija u Zagrebu posjeduje mnoga slikaričina djela, stečena donacijom njezina nećaka N. Gavelle. U hrvatskoj likovnoj umjetnosti novijeg doba Marta E.-T. ima istaknuto mjesto kao predstavnica intimizma, obilježenog istančanom ženskošću, posebno u osjećanju boje.