EICHINGER, Anton (Antun), građevinski inženjer (Ovčara kraj Sotina, 13. X. 1900 — Emmenbrücke kraj Luzerna, 10. XI. 1969). Srednju školu završio 1918. Diplomiravši tehničku mehaniku 1923. u Građevinsko-inženjerskom odsjeku pri Tehničkoj visokoj školi u Zagrebu, bio godinu dana asistent pri katedri tehničke mehanike. God. 1924. prelazi u Švicarski zavod za ispitivanje materijala u Zürichu, u kojem kao znanstveni suradnik i potom kao predstojnik odjela radi do kraja 1938. Od 1939. do 1945. radio je u Zavodu cara Vilima u Düsseldorfu, zatim ponovno u Švicarskom zavodu za ispitivanje materijala te od 1950. do kraja života u Moosovoj željezari u Luzernu. Njegovo je istraživačko područje bilo ispitivanje materijala, osobito kovina. Također je istraživao teoriju loma, odnosno umor gradiva te se bavio pionirskim poslom termičkog oblikovanja, istraživanjem i proizvodnjom visokokvalitetnih čelika za armirani i prenapregnuti beton. Znanstvene radove publicirao je u više njemačkih i inozemnih časopisa, napose u Berichte der Eidgenössischen Materialprüfungsanstalt (monografije u suradnji s M. Rošom: Opasnost loma čvrstih tijela pri stalnom opterećenju i Opasnost loma čvrstih tijela pri ponovljenom opterećenju — umoru, Zürich 1948, br. 172 i 1950, br. 173), Mitteilungen der Kaiser–Wilhelm–Instituts für Eisenforschung i Berichte der von Moosschen Eisenwerke AG. U knjizi E. Siebela Handbuch der Werkstoffprüfung napisao je poglavlja Posebni uređaji i Istraživanja teorije čvrstoća. Od 1933. bio suurednik Schweizerischer Bau- und Ingenieur-Kalender.
LIT.: Dipl.-Ing. Anton Eichinger. Schweizer Archiv für angewandte Wissenschaft und Technik (Solothurn), 36(1970) br. 12.
Redakcija (1998)
