EISL, Ivan Juraj

traži dalje ...

EISL, Ivan Juraj (Eisel, Eysel, Eysl, Eyssl; Janez Jurij, Joannes Georgius), graditelj orgulja (Salzburg, o. 1708 — Ljubljana, 18. XI. 1780). Prema njegovu orguljarskom stilu zaključuje se da je zanat izučio u poznatog austrijskog majstora J. C. Egedachera u Salzburgu. Oko 1740. trajno se nastanio u Ljubljani gdje je stekao kuću i orguljarsku radionicu, a 1763. dobio i građansko pravo (»Bürgerlicher Orgelmacher«). Gradio je po Sloveniji, Hrvatskoj i Austriji. Od instrumenata koje je izradio u Hrvatskoj sačuvane su orgulje u župnim crkvama u Mariji Gorici (1759) i u Donjoj Kupčini kraj Karlovca (1759) te u crkvama nekadašnjih pavlinskih samostana u Sveticama kraj Ozlja (1761–62) i u Svetom Petru u Šumi (o. 1770). Posljednja su mu velebna djela orgulje za katedralu u Gurku (1779–80) i na velikom koru stolnice u Ljubljani (1780) koje su dovršili njegovi nasljednici. Eislovi instrumenti nose pretežito obilježja austrijskoga kasnog baroka, ali imaju i naznake prijelaza u klasicizam. Odlikuju se zanatskom vrsnoćom izradbe i plemenitom puninom zvuka. Osobitu vrijednost imaju orgulje u župnoj crkvi u Mariji Gorici, jedno od njegovih najpotpunije sačuvanih djela sa 2 manuala i 14 registara; neobičan je među njima registar vox humana koji je E., prema talijanskim uzorima, uveo u hrvatsko i slovensko orguljarsko umijeće. Svi Eislovi instrumenti imaju uz glazbenozvukovnu i znatnu likovnu umjetničku vrijednost, posebice u oblikovanju orguljskih ormara tzv. kućišta, redovito urešenih baroknim dekoracijama – rezbarenom ornamentikom, figuralnom plastikom, koloriranjem itd. Likovnom se opremom ističe nadasve kućište orgulja u crkvi sv. Petra u Šumi, koje se monumentalnom arhitektonskom kompozicijom prospekta te bogatstvom ornamentalnih dekoracija i razigranom izražajnošću figura ubraja među najraskošnija djela te vrste iz XVIII. st. u Hrvatskoj. S obzirom da je unutarnju opremu crkve izveo P. Riedl sa svojim pomoćnicima, pavlinskim anonimnim majstorima, može se pretpostaviti da je i kućište njihovo zajedničko djelo.

LIT.: O. Eberstaller: Orgeln und Orgelbauer in Österreich. Graz—Köln 1955, 104, 176. — L. Šaban: Orgulje ljubljanskog graditelja orgulja Ivana Jurja Eisla u Hrvatskoj. Arti musices, 1969, 1, str. 115–143. — Isti: Kako su gradili crkvu i orgulje u Mariji Gorici i štošta oko toga. Kaj, 5(1972) 3/4, str. 24–40. — Isti: Povijest orgulja pavlinskog samostana u Sveticama. Ibid., 10(1977) 9/10, str. 63–74. — Isti: Orgulje slovenskih graditelja u Hrvatskoj. Rad JAZU, 1980, 385, str. 5–84. — M. Bezjak i E. Škulj: Orgle na Slovenskem. Ljubljana 1985. — D. Baričević: Kiparstvo u pavlinskim crkvama u doba baroka (u: Kultura pavlina u Hrvatskoj. Zagreb 1989, 165–221). — J. Meder: Orgulje pavlinskih samostana u Hrvatskoj (u: ibid., str. 335–341). — J. Meder i N. Vranić: Orgulje u Hrvatskoj. Zagreb 1992.
 
Ivona Ajanović-Malinar (1998)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

EISL, Ivan Juraj. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 9.10.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/eisl-ivan-juraj>.