EMANUEL GRK (Manojlo Grk, Manuel Kotoranin, Manuel, Manuellus pictor, Manuellus Grecus), slikar (?, druga pol. XIII. st. — Kotor, prije 14. IV. 1336). Podrijetlom je iz južne Italije. U prvim desetljećima XIV. st. radio je u Kotoru, gdje je imao obitelj, stekao kuću i vodio slikarsku radionicu. Pripisuje mu se rad na freskama u kotorskoj katedrali sv. Tripuna 1331. i crkvi Rize Bogorodice u Bijeloj u Boki kotorskoj. S mnogo manje sigurnosti Emanuelovo se ime povezuje s prepisivanjem i iluminiranjem dvaju bosanskih evanđelja, pisanih za potrebe bosanskih krstjana. Spominje se kao pokojnik 14. IV. 1336. u sudskoj presudi u svezi sa sporom između njegove udovice (uxorem condam Manuelis pictoris) i Save Ivanova.
LIT.: I. Kukuljević Sakcinski: Slovnik umjetnikah jugoslavenskih. Zagreb 1858, 202. — A. Dudan: La Dalmazia nell’arte italiana, 2. Milano 1922, 337. — S. Radojčić: O slikarstvu u Boki Kotorskoj. Spomenik SAN (Beograd), NS 5, 1953, 103, str. 54. — V. J. Đurić: Vizantijske i italo-vizantijske starine u Dalmaciji. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1960, 12, str. 141. — I. Grickat: Divoševo jevanđelje, filološka analiza. Južnoslovenski filolog (Beograd), 25(1961–62) str. 254. — R. Kovijanić: Vita Kotoranin neimar Dečana. Beograd 1962, 138–139. — Isti: O majstorima srebrne pale kotorske katedrale. Starine Crne Gore (Cetinje), 3–4(1965–66) str. 77. — A. Mayer: Kotorski spomenici, 2. Zagreb 1981. — V. J. Đurić: Umetnost u Bosni između jadranskih gradova i Srbije (u: Istorija srpskog naroda, 2. Beograd 1982).
Pejo Ćošković (1998)
