EMANUEL GRK

traži dalje ...

EMANUEL GRK (Manojlo Grk, Emanuele Greco, Emmanuello Chronista), ljetopisac (XIV. st.). Životopisnih podataka o njemu nema. Kao učen čovjek stupio je, iako se ne može utvrditi kada, u službu bosanskog vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića za kojega su na poč. XV. st. radili i neki drugi umjetnici te prepisivači Hval i Butko. U nastojanju da pobliže odredi osobu Emanuela Grka, S. Ćirković ga naziva domaćim kroničarom, sumnjajući pritom u postojanje pisca i njegova djela. Unatoč tomu, u potrazi za identitetom Hrvojeva ljetopisca, upozorava na istoimenog prepisivača Manojlova evanđelja iz prve pol. XIV. st. Budući da je to ime bilo često među stranim majstorima koji su u XIV. i u poč. XV. st. dolazili u naše krajeve, malo je vjerojatno da ih samo na temelju toga treba smatrati istom osobom, to više što su poslovi kojima su se bavili ipak bili različiti. Boraveći u Hrvojevoj sredini, E. je napisao djelo povijesnog sadržaja poznato pod naslovom Chronologia Ducis Hervoyae, opisavši događaje iz bosanske povijesti XIV. st. To djelo je izgubljeno, a njime se služio dubrovački povjesničar J. Lukarević pri pisanju svoga djela Copioso ristretto. On se na više mjesta poziva na »ducis Harvoie Harvatich cronista Emanuele Greco« (npr. kad priča o buni u Bosni nakon smrti bana Stjepana I. Kotromanića, o bježanju njegove udovice sa sinovima u Dubrovnik, o pogibiji samozvanoga bugarskog carevića Šišmana, koga Lukarević po svom izvoru naziva Sapina, o osnutku grada Dubrovnika u Bosni).

LIT.: J. Lukarević: Copioso ristretto degli annali di Rausa. In Venetia 1605, 17, 41, 45–46, 53. — I. Kukuljević Sakcinski (I. K. S.): Chronicon breve Regni Croatiae Joannis Tomasich minoritae. Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, 1868, 9, str. 5–6. — F. Rački: Književne obznane. Rad JAZU, 1868, 5, str. 204. — V. Klaić: Poviest Bosne do propasti kraljevstva. Zagreb 1882, 9. — L. Thallóczy: Prilozi k objašnjenju izvorâ bosanske historije. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 5(1893) 1, str. 21 (njem. prijevod u: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und der Hercegovina, Wien, 1895, br. 3). — V. Mažuranić: Izvori dubrovačkog historika Jakova Lukarevića. Narodna starina, 3(1924) 8, str. 126, 134. — V. A. Trpković: Branivojevići. Istorijski glasnik (Beograd), 1960, 3/4, str. 55-57. — S. Ćirković: Istorija srednjovekovne bosanske države. Beograd 1964, 14, 168, 239, 368. — Isti: Komentari i izvori Mavra Orbina (u: M. Orbin, Kraljevstvo Slovena. Beograd 1968, 318, 425, 427). — Repertorium fontium historiae medii aevi, 4. Romae 1976, 316. — S. M. Crijević: Bibliotheca Ragusina, 2–3. Zagrabiae 1977, str. 557; 4. 1980, str. 309. — V. Klaić: Povijest Hrvata, 3. Zagreb 1980, 351. — E. Peričić: Sclavorum Regnum Grgura Barskog. Zagreb 1991, 75.
 
Pejo Ćošković (1998)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

EMANUEL GRK. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 30.4.2025. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/emanuel-grk-ljetopisac>.