EMANUEL GRK

EMANUEL GRK (Manojlo, Manoilo, Manuin), prepisivač i iluminator (XIV. st.). Životopisnih podataka o njemu nema. Sudeći po načinu njegova rada, mješavini bizantskog stila s romaničkim elementima, jedan je od majstora koji su djelovali u južnoj Italiji. Po dolasku u naše krajeve stupio je u vezu s bosanskim velikašima, koji su u njega za svoje potrebe naručivali prepisivanje i iluminiranje vjerskih knjiga. Djelovao je u prvoj pol. XIV. st., a pouzdano se ne zna gdje je boravio. U novije vrijeme iznijeto je mišljenje da je imao svoju prepisivačku radionicu u Bosni, možda u njezinim sjeveroistočnim krajevima (V. J. Đurić). Od brojnih djela koja su nastala u Emanuelovoj prepisivačkoj radionici danas se zasigurno zna samo za dva, budući da se na obadvama potpisao »Manoilo Grk’ pisa sie knige«. Prvo je poznato kao Manojlovo ili Mostarsko evanđelje, a prepisivao ga je u nazočnosti nekog Hlapa, najvjerojatnije predstavnika anonimnoga naručitelja. Drugo je poznato kao Divoševo evanđelje, a pisano je za bosanskog velikaša iz Usore Divoša Tihoradića, koji se spominje u ispravama iz 1332. te 1333, kada je naveden kao pristav. Manojlovo evanđelje po nastanku je starije i ima skromnije i naivnije izrađene ukrase, koji pokazuju sklonost romaničkoj stilizaciji, izraženoj mnogo više u Divoševu evanđelju. Te i neke druge razlike između tih dvaju rukopisa navele su Grickatovu na pomisao da su bili prepisani u većem vremenskom razmaku (čak i od više desetljeća), a općenito se smatra da su nastali za potrebe bosanskih krstjana. Pretpostavljao se da je E. G. prepisao rukopis, poznat kao Cvetni triod iz manastira Gorioča u Metohiji, na kojem je potpisan Manuin, ali se ne može pouzdano tvrditi da je riječ o istoj osobi.