ENGEL, Vika

ENGEL, Vika, udana Mošinsky, pjevačica, mezzosopran (Sevnica, 12. XI. 1885 — Zagreb, 12. X. 1943). Pjevanje učila u glazbenoj školi HGZ u Zagrebu u Leonije Brückl zatim na Konzervatoriju u Beču u Jacquesa Forstina. Završila 1908. s odličnim uspjehom osvojivši prvu Mozartovu nagradu što joj je odmah pribavilo angažman u Komičnoj operi u Berlinu gdje je postignula velik uspjeh ulogom Marthe u d’Albertovoj operi U dolini. God. 1910–11. djelovala je u Kraljevskoj operi u Hannoveru, a 1911–14. u Pučkoj operi u Beču gdje je 12. XI. 1912. pjevala ulogu Sadike na svjetskoj praizvedbi opere Liebesketten (E. d’Albert); iduće je godine s tom ulogom gostovala na zagrebačkoj izvedbi te opere, naslovljene Kći mora. Istodobno je polučila osobit uspjeh kreacijom glavne junakinje u Wolf-Ferrarijevoj operi Madonin nakit. Tada je kritičari već svrstavaju u red prvih bečkih pjevačica po glumačkim i pjevačkim sposobnostima. Na bečkim je pozornicama nastupala s vodećim pjevačima onoga doba, s Leom Slezakom u Trubaduru (G. Verdi), s Mattijom Battistinijem u Krabuljnom plesu (Verdi) i Pagliaccima (R. Leoncavallo), a najveći je uspjeh postignula kreacijom Salome za koju je sam skladatelj R. Strauss izjavio da je doista kao stvorena ne samo svojim umjetničkim kvalitetama već i pojavom. Premda ju je R. Strauss pozvao da sudjeluje na Münchenskim svečanim igrama, ona je 1914. prihvatila ponudu Zagrebačkoga kazališta odreknuvši se međunarodne slave. U Zagrebu je već prije gostovala nekoliko puta u operi i na koncertu (u Haydnovu oratoriju Stvaranje svijeta). God. 1914–27. bila je prvakinja Zagrebačke opere (djelomice kao stalan gost); na zagrebačkoj je pozornici ostvarila brojne glazbeno-scenski jedinstvene kreacije, poglavito u Wagnerovim muzičkim dramama. Prva je u Hrvatskoj pjevala Izoldu (Tristan i Izolda) 1917. i Kundry (Parsifal) 1922, a istaknula se i kao Ortrud (Lohengrin), Senta (Ukleti Holandez) i Brünnhilda (Walküre). Tumačila je prvi puta u nas i likove R. Straussa – Salomu 1915. i Oktavijana (Kavalir s ružom) 1916, zatim Minnie (G. Puccini, Čedo zapada) 1916, Louise (G. Charpentier, Louise) 1919. i Crkvenjarku (L. Janáček, Jenufa) 1920. Proslavila se i ulogama Carmen (G.Bizet, Carmen), Amneris i Leonore (Verdi, Aida i Trubadur), Tosce (Puccini, Tosca), Marthe (d’Albert, U dolini), Santuzze (P. Mascagni, Cavalleria rusticana), Charlotte i Manon (J. Massenet, Werther i Manon) te Antonije (J. Offenbach, Hoffmannove priče). Posljednji put je na zagrebačkoj sceni nastupila u ulozi Sente, zatim je umirovljena. Obdarena glasom koji je premašivao granice između soprana i mezzosoprana, E. je ostvarila neobično velik i raznolik repertoar te stekla međunarodni ugled i priznanja. Bečki su kritičari hvalili njezin velik i topao glas, glazbenost, izražajnost i atraktivnu pojavu, uspoređujući njezine kreacije, primjerice Carmen, s najboljim interpretacijama onoga doba. U Hrvatskoj je predstavila prvi put mnoge operne junakinje aktualnoga svjetskog repertoara potvrđujući svoje posebne glasovne mogućnosti te moć sugestivnoga pjevačkog i glumačkog oživljavanja najrazličitijih likova, pa se može svrstati među najveće osobnosti u povijesti hrvatske operne scene.