ENGEL, Vika, udana Mošinsky, pjevačica, mezzosopran (Sisak, 12. XI. 1885 — Zagreb, 12. X. 1943). Pjevanje učila u glazbenoj školi HGZ u Zagrebu u Leonije Brückl zatim na Konzervatoriju u Beču u Jacquesa Forstina. Završila 1908. s odličnim uspjehom osvojivši prvu Mozartovu nagradu što joj je odmah pribavilo angažman u Komičnoj operi u Berlinu gdje je postignula velik uspjeh ulogom Marthe u d’Albertovoj operi U dolini. God. 1910–11. djelovala je u Kraljevskoj operi u Hannoveru, a 1911–14. u Pučkoj operi u Beču gdje je 12. XI. 1912. pjevala ulogu Sadike na svjetskoj praizvedbi opere Liebesketten (E. d’Albert); iduće je godine s tom ulogom gostovala na zagrebačkoj izvedbi te opere, naslovljene Kći mora. Istodobno je polučila osobit uspjeh kreacijom glavne junakinje u Wolf-Ferrarijevoj operi Madonin nakit. Tada je kritičari već svrstavaju u red prvih bečkih pjevačica po glumačkim i pjevačkim sposobnostima. Na bečkim je pozornicama nastupala s vodećim pjevačima onoga doba, s Leom Slezakom u Trubaduru (G. Verdi), s Mattijom Battistinijem u Krabuljnom plesu (Verdi) i Pagliaccima (R. Leoncavallo), a najveći je uspjeh postignula kreacijom Salome za koju je sam skladatelj R. Strauss izjavio da je doista kao stvorena ne samo svojim umjetničkim kvalitetama već i pojavom. Premda ju je R. Strauss pozvao da sudjeluje na Münchenskim svečanim igrama, ona je 1914. prihvatila ponudu Zagrebačkoga kazališta odreknuvši se međunarodne slave. U Zagrebu je već prije gostovala nekoliko puta u operi i na koncertu (u Haydnovu oratoriju Stvaranje svijeta). God. 1914–27. bila je prvakinja Zagrebačke opere (djelomice kao stalan gost); na zagrebačkoj je pozornici ostvarila brojne glazbeno-scenski jedinstvene kreacije, poglavito u Wagnerovim muzičkim dramama. Prva je u Hrvatskoj pjevala Izoldu (Tristan i Izolda) 1917. i Kundry (Parsifal) 1922, a istaknula se i kao Ortrud (Lohengrin), Senta (Ukleti Holandez) i Brünnhilda (Walküre). Tumačila je prvi puta u nas i likove R. Straussa – Salomu 1915. i Oktavijana (Kavalir s ružom) 1916, zatim Minnie (G. Puccini, Čedo zapada) 1916, Louise (G. Charpentier, Louise) 1919. i Crkvenjarku (L. Janáček, Jenufa) 1920. Proslavila se i ulogama Carmen (G.Bizet, Carmen), Amneris i Leonore (Verdi, Aida i Trubadur), Tosce (Puccini, Tosca), Marthe (d’Albert, U dolini), Santuzze (P. Mascagni, Cavalleria rusticana), Charlotte i Manon (J. Massenet, Werther i Manon) te Antonije (J. Offenbach, Hoffmannove priče). Posljednji put je na zagrebačkoj sceni nastupila u ulozi Sente, zatim je umirovljena. Obdarena glasom koji je premašivao granice između soprana i mezzosoprana, E. je ostvarila neobično velik i raznolik repertoar te stekla međunarodni ugled i priznanja. Bečki su kritičari hvalili njezin velik i topao glas, glazbenost, izražajnost i atraktivnu pojavu, uspoređujući njezine kreacije, primjerice Carmen, s najboljim interpretacijama onoga doba. U Hrvatskoj je predstavila prvi put mnoge operne junakinje aktualnoga svjetskog repertoara potvrđujući svoje posebne glasovne mogućnosti te moć sugestivnoga pjevačkog i glumačkog oživljavanja najrazličitijih likova, pa se može svrstati među najveće osobnosti u povijesti hrvatske operne scene.
LIT.: Erfolge des Frl. Vika Engel in Deutschland. Agramer Tagblatt, 25(1910) 238, str. 6. — * Eine kroatische Opernsängerin in der Fremde. Agramer Zeitung, 86(1911) 105, str. 6. — Uspjeh Hrvatice u Beču. Hrvatska pozornica, 1912–13, 8, str. 11. — W. Siess (S-s.): [O gostovanju Vike Engel u operi Kći mora E. d’Alberta]. Agramer Tagblatt, 28(1913) 124, str. 7–8. — Isti: [Gostovanje Vike Engel u operi Tosca]. Ibid., 129, str. 9. — Br. K.: Vika Engel-Mošinsky. Primorske novine, 1(1916) 47, str. 8; 48, str. 2. — A. Vidak (Vd.): Koncerat Glazbenog zavoda. Hrvat, 1(1919) 15, str. 3. — V. Novak (V. N.): Gostovanje gdje Vike Engel-Mošinsky. Jutarnji list, 9(1920) 2994, str. 3. — K. Krenedić (Kd.): Richard Strauss, Kavalir s ružom. Riječ, 3(1921) 34, str. 8. — M. Graf (M. G.): Saloma. Novosti, 16(1922) 334, str. 4. — N. Polić: Verdi, Aida. Gostovanje gđe Engel i g. Jurenjeva. Pokret, 2(1922) 119, str. 4. — L. Šafranek-Kavić: Opera »Parsifal« u Zagrebu. Dom i svijet, 35(1922) 10, str. 198–199. — A. Vidak (A. V.): G. Bizet, Carmen. Gostovanje gđe Krausz i gđe Engel. Pokret, 2(1922) 59, str. 3. — L. Šafranek-Kavić (Š. K.): Tosca. Obzor, 67(1926) 115, str. 3. — Jedna 25-godišnjica umjetničkog rada. Tihi jubilej Vike Engel-Mošinsky. Jutarnji list, 21(1932) 7489, str. 33. — V. Ciprin: Vika Engel-Mošinsky 25 godina umjetničkog rada. 15 dana, 3(1933) 1, str. 8–9. — Vika Engel (nekrolog). Hrvatska pozornica, 1943–44, 6, str. 11.
Marija Barbieri (1998)
