EPSTEIN, Julius

traži dalje ...

EPSTEIN, Julius, pijanist i glasovirski pedagog (Zagreb, 7. VIII. 1832 — Beč, 1. III. 1926). Prvu pouku u glasoviru dobio od V. Lichteneggera, glazbenog ravnatelja zagrebačke katedrale, koji ga je već 1847. pripravio za prvi koncertni nastup. Od 1850. živio u Beču te studirao na Konzervatoriju glasovir (A. Halm) i kompoziciju (A. J. Rufinatscha). Na istom je zavodu djelovao 1867–1901. kao voditelj glasovirskog odjela i pedagog. Istodobno razvio koncertnu karijeru stekavši ugled kao pijanistički virtuoz koji njeguje tradicionalni stil bečkoga klasicizma. Povremeno priređivao koncerte i u Zagrebu, a prihod često darivao HGZ (bio je izabran počasnim članom Zavoda). Bio je cijenjen nadasve po uzornim interpretacijama djela W. A. Mozarta (posebno glasovirskih koncerata) te Beethovena, F. Schuberta, J. Brahmsa s kojim je prijateljevao. Osobito se zalagao za koncertno izvođenje tada gotovo nepoznatih glasovirskih skladba velikih majstora. Glavna su njegova pijanistička obilježja poštivanje stilske čistoće bez odstupanja od izvornika, profinjeno dinamičko stupnjevanje do najmanjih pojedinosti razrađena tehnika. Ugled i velika priznanja stekao je i kao pedagog, također vjeran tradiciji. Među njegove se učenike ubrajaju G. Mahler, I. Brüll, Ella Pancera i J. Schalk te dvojica glazbenika koji su poslije djelovali kao pedagozi u Zagrebu: V. Kolander i E. Krauth. Bavio se redakcijom izdanja glasovirske glazbe, osobito starijih majstora (W. F. Bach, D. Scarlatti i dr.) pa je priredio zbirku Alte Meisterstücke für Klavier, 3 sv. (Wien, s. a.). Uredio je izdanje Mozartovih četvororučnih glasovirskih skladba, pojedinih Beethovenovih i Mendelssohnovih djela te četvororučnih skladba F. Schuberta, 3 serije u okviru kritičkog izdanja cjelokupnih djela (Leipzig, 1884–1897). — Supruga Amalie E. rođ. Mauthner (?–1916) bila je također cijenjena koncertna pijanistica i često ga je pratila za drugim glasovirom. — Sin i učenik Richard E. (1869–1919), koncertni pijanist, istaknuo se poglavito kao komorni glazbenik. God. 1895. nastupao je u Zagrebu.

LIT.: (O prvom nastupu domaćeg umjetnika na glasoviru J. Epsteina). Agramer politische Zeitung, 22(1847) 35, str. 149. — (Oproštajni koncert pijaniste Juliusa Epsteina). Agramer Zeitung, 27(1852) 246, str. 762. — Th. Zloch (Z.): Concert des Landes-Musikinstitutes. Agramer Zeitung, 70(1895) 58, str. 6. — (F. K. Kuhač): Julijo Epstein. Narodne novine, 67(1901) 233, str. 3–4. — H. Schuster: Julius Epstein. Ein tonkünstlerisches Charakterbild zu seinem 70. Geburtstag. Wien 1902. — A. T. Bertić: Zu Julius Epsteins Tod. Der Morgen, 4(1926) 977, str. 9. — Julije Epstein (nekrolog). Sv. Cecilija, 20(1926) 3, str. 113–114. — E. Krauth: Julius Epstein. Morgenblatt, 47(1932) 214, str. 5. — W. Kahl: Julius Epstein (u: Die Musik in Geschichte und Gegenwart, 3, Kassel—Basel 1954). — M. Menczigar: Julius Epstein (disertacija). Wien 1957.
 
Vjera Katalinić (1998)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

EPSTEIN, Julius. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 8.10.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/epstein-julius>.