ERDŐDY, Sidonija

traži dalje ...

ERDŐDY, Sidonija, udana Rubido, pjevačica, sopran (Razvor kraj Kumrovca, 7. II. 1819 — Gornja Rijeka kraj Križevaca, 17. II. 1884). Kći Karla V. Erdődyja i Henrijete Harbuval Chamaré. Pjevanje je učila u altistice Nanette Karlitzky, a glazbenu teoriju u njezina muža violinista Ferdinanda Karlitzkog, članova Njemačke operne družine, tada gostujuće u Zagrebu. Usavršavala se možda za boravka u Beču 1839–41. Datum njezina prvog nastupa navodi se različito; prema Kuhaču se to zbilo u ožujku 1833 (Ilirski glazbenici) ili vjerojatnije 1835 (Vatroslav Lisinski i njegovo doba). Prigodom prvoga koncertnog nastupa pjevala je, uz ostalo, solo-popijevku F. Livadića na hrvatskom i nakon »gromovitog« pljeskanja dodala Livadićevu budnicu na Gajev tekst Još Horvatska ni propala. Time je dala odlučujući poticaj uvođenju hrvatske riječi na koncertne priredbe. Pristajući uz hrvatske preporoditelje, nastupala je i idućih godina na koncertima (uvijek dobrotvorno) te promicala hrvatsku glazbu. God. 1838. na njezin je poticaj održan u zagrebačkom kazalištu Narodni ilirski veliki koncert na kojemu je s drugim solistima pjevala odlomke iz Bellinijevih opera, za tu prigodu prevedenima na »ilirski« jezik (duet iz Norme i finale iz opere Capuleti i Montecchi). Na »narodnom balu« domorodaca u zagrebačkoj Streljani u siječnju 1842. povela je Hrvatsko kolo koje je uglazbio V. Lisinski (koreografirao M. Bogunović) pa je njoj u čast spjevana domoljubna prigodnica (Arhiv HAZU, Illyrica varia, XV–44/17[23]). God. 1843. udala se za Antuna Rubida i kraće vrijeme nije nastupala, ali već 1844. pridružila se A. Štrigi u njegovu promicanju prve hrvatske opere Ljubav i zloba koju tih godina stvara Lisinski, pa je na koncertu u Streljani 8. IX. 1844. prvi put pjevala dvije arije i s tenorom Štrigom dvopjev iz te opere. Na »muzikalnoj zabavi za pospešenje predstavljanja novosastavljene opere...« 21. II. 1845. izvela je dvije arije i s baritonom F. Stazićem dvopjev, a na koncertu 7. III. 1845. pjevala je popijevku Lisinskog Ona i moja duša. Na praizvedbi Ljubavi i zlobe, 28. III. 1846, i na sljedećim izvedbama (29. i 30. III, 2, 4, 19. i 24. IV) tumačila je glavnu žensku ulogu, Ljubicu, i prema izvješćima bitno pridonijela golemu uspjehu opere. U znak zahvalnosti S. Vraz joj je spjevao sonet Zar si, dušo, u raj se zaniela (s prvotnim naslovom: Visokorodnoj gospoji Sidonii Rubido, rodjenoj grofici Erdődy, kano Ljubici u pàrvoj ilirskoj operi... Danica, 1846, br. 14), a anonimni autor(i) prigodnicu Uspomenica domorodkinjam i domorodcem na pervoj operi (L. Županović; orig. u arhivu HNK bez sign.). Ulogu Ljubice pjevala je i na ponovnoj izvedbi opere u listopadu 1847. Poslije nije više javno nastupala već se posvetila dobrotvornom radu utemeljivši, uz pomoć svoje sestre Aleksandrine Kulmer i Josipe Vancaš, prvi hrvatski zavod za nezbrinutu djecu, »zagrebačko pjestovalište«. Bila je počasnom članicom HGZ i 1861–65. njegovom pokroviteljicom. Nakon muževljeve smrti 1863. povukla se na obiteljsko imanje u Gornjoj Rijeci gdje je i pokopana. — Nazvana prvom hrvatskom koncertnom pjevačicom i prvom opernom primadonom (Kuhač), Sidonija je počela nastupati u mladenačkoj dobi dajući svoj prinos hrvatskom preporodnom pokretu. Stoga se u osvrtima na njezine koncertne nastupe ističe poglavito njezino rodoljubno nastojanje. O njezinim se glasovnim i interpretacijskim vrednotama govori više u prikazima praizvedbe Ljubavi i zlobe, u kojima se podjednako hvale neobične visine i snaga (»krepkost«) njezina »sladkozvučna« glasa kao i rijetko pjevačko umijeće što ga je očitovala izvodeći svoje arije umjetnički dotjerano i duboko proćućeno. S obzirom na glasovno i tehnički vrlo zahtjevne arije Ljubice koje obiluju koloraturama ali i dramskim nabojem, nedvojbeno je posjedovala sopran odgovarajućeg raspona i visoko odnjegovanu vokalnu tehniku. Prema Kuhaču ona je skladala valcer Tanburica, javno izveden 1843. Njezin je lik u krugu najzaslužnijih preporoditelja prikazan na Bukovčevu zastoru u HNK.

LIT.: D. Galac (D. G...c.): Muzikalna zabava. Danica, 10(1844) 37, str. 147–148. — Slavoljub V..b...ć (vjerojatno Martin Nedić): Glazbena zabava u Zagrebu. Ibid., 11(1845) 9, str. 35–36. — I. Kukuljević-Sakcinski (I. K. S.): Muzikalna zabava za oravske Slavjane. Ibid., 11, str. 43–44. — (S. Vraz): Parva izvorna ilirska opera »Ljubav i zloba« od Vatroslava Lisinskoga. Ibid., 12(1846) 14, str. 53–56; 15, str. 57–60. — F. K. Kuhač: Prva hrvatska primadona. Vienac, 14(1882) 7, str. 104–107; 8, str. 116–119. — Isti: Vatroslav Lisinski i njegovo doba. Zagreb 1887, 10. — Isti: Ilirski glazbenici. Zagreb 1893, 19–22, 252–266. — M. Grlović: Sidonija Rubido (u: Album zaslužnih Hrvata XIX stoljeća, 3, Zagreb 1898–1900; reprint, Rijeka 1992). — A. Milčinović: Žene u ilirskom pokretu. Narodne novine, 70(1904) 85, str. 4; 87, str. 5–6; 91, str. 5. — F. Crnčić (F. C.): Sidonija Rubido. Pedeseta godišnjica smrti ove oduševljene Ilirke i prve primadone zagrebačke opere. Novosti, 28(1934) 51, str. 9. — I. Franić: Sidonija Rubido-Erdődy. Narodne novine, 100(1934) 43, str. 3. — C.: Aristokratkinja Sidonija Erdedi-Bakač prva se usudila zapjevati na javnom mjestu hrvatsku pjesmu koja je postala najpopularnija hrvatska budnica. Novosti, 33(1939) 292, str. 23. — L. Županović: Vatroslav Lisinski (1819–1854). Zagreb 1969. — D. Franković: Uloga ilirske štampe u muzičkom životu Hrvatske od 1835. do 1849. Arti musices, 1976, 7, str. 61–96. — L. Šaban: Neobjavljeni koncertni plakati i programi kao važna povjesna građa. Ibid., str. 101–131. — L. Županović: U spomen prvoj hrvatskoj primadoni, Sv. Cecilija, 54(1984) 3/4, str. 77–78. — Hrvatski narodni preporod 1790–1848. Zagreb 1985. — N. Stančić: Gajeva »Još Hrvatska ni propala« iz 1832–33. Zagreb 1989. — D. Franković: Značenje glazbenog arhiva Franje Ksavera Kuhača u suvremenoj znanosti. Arti musices, 1990, 21/1, str. 59–80.
 
Ivona Ajanović-Malinar (1998)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

ERDŐDY, Sidonija. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 19.7.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/erdody-sidonija>.