FABKOVIĆ, Skender (Aleksandar), pedagog i pisac (Samobor, 7. V. 1826 — Krapina, 6. V. 1905). Gimnaziju je završio u Zagrebu, gdje se upoznaje s A. Starčevićem i E. Kvaternikom, s kojima je prisno surađivao u Stranci prava. Studira bogosloviju, ali je napušta te 1845. polaže učiteljski ispit; odlazi u Beč i Bratislavu, gdje radi u stolarskog obrtnika i sluša predavanja iz filozofije. U Hrvatsku se vraća 1848, ali iduće godine odlazi u Prag, gdje uz filozofiju uči i pedagogiju na učiteljskom zavodu »Budeč«. God. 1851. završio studij te postaje učitelj u glavnoj školi u Rijeci, zatim 1852. u glavnoj dječačkoj školi u Virovitici, 1860. u glavnoj školi u Karlovcu, 1865. u zagrebačkoj učiteljskoj školi, gdje predaje crtanje, geometrijsko oblikovanje i hrvatski jezik. U Karlovcu je od 1861. uređivao Karlovački vjesnik, a od 1862. i Glasonošu. God. 1866. kupio je pedagoški časopis Napredak, koji je uređivao i izdržavao uz velike troškove do 1873, kada ga je ustupio Hrvatskom pedagoško-književnom zboru. Kao urednik nastojao je Napredak obogatiti sadržajem, obuhvaćajući nastavnu, školsku i stalešku problematiku, i što više proširiti među učiteljstvom. U svojem pedagoškom djelovanju zastupao je liberalne ideje, svoje je učenike oduševljavao za hrvatski jezik i učiteljski poziv. Zbog svojih pedagoških pogleda prije vremena je umirovljen 1885, ali je i dalje bio društveno vrlo djelatan. Kao najbliži suradnik I. Filipovića, bio je istaknuti borac za hrvatski učiteljski pokret. Zaslužan je za osnivanje prve hrvatske staleške organizacije Učiteljske zadruge i prvoga stručnog pedagoškog društva Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora. Njegov je prvi predsjednik, pravi i počasni član. Jedan je od pokretača Prve opće hrvatske učiteljske skupštine u Zagrebu (1871) i Prve skupštine slavenskih pedagoga u Beču (1873). Pedesetak članaka iz teorije pedagogije, staleške politike, hrvatskog jezika i pravopisa te gospodarstva objavio je pretežno u Napretku, a manji dio u Danici ilirskoj, Nevenu (Subotica), Malom dobrotvoru, Bunjevačkoj i šokačkoj vili (Kaloča), Narodnim novinama, Novom vieku, Narodnom listu (Zadar), Smilju i dr. Sudjelovao je kod sastavljanja čitanaka za osnovne škole, preveo je s češkog jezika Didaktiku J. A. Komenskog i s talijanskoga Misli ob uzgoju N. Tommasea. Okušao se i u pisanju pjesama i pripovijesti za mladež.
DJELA: Metrički sustav. Zagreb 1872. — Pučke priče. Za odrasliju mladež. Zagreb 1884. — Nešto o ponosu i njegovih srodnicih. Zagreb 1892. — Moje zabavice. Zagreb 1900. — Divkonjic i druge priče. Zagreb 1943.
LIT.: Skender Fabković. Agramer Tagblatt, 20(1905) 105, str. 4–5. — D. Lopašić: Skender Fabković. Glasonoša, 1(1905) 16, str. 2. — S. Širola: Slava Skenderu Fabkoviću. Napredak, 46(1905) 20, str. 307–308. — A. Cuvaj: Građa za povijest školstva kraljevinâ Hrvatske i Slavonije, 4–7. Zagreb 1910–1911. — D. Trstenjak: Fabkovići Skender i Marija. Zagreb 1919. — J. Kirin: Stota godišnjica rođenja Skendera Fabkovića. Napredak, 67(1926–27) 6/7, str. 154–159; 8/9, str. 231–236. — A. K. Cvijić: Skender Fabković o 100-godišnjici njegovog rođenja. Jutarnji list, 15(1926) 5119, str. 14. — J. Demarin: Građa za povijest pedagogije Hrvata, Srba i Slovenaca. Zagreb 1940. — Povijest školstva i pedagogije u Hrvatskoj. Zagreb 1958. — A. Tunkl: Urednici i suradnici »Napretka«. Pedagoški rad, 14(1959) 9/10, str. 362–363. — Sto godina rada Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora 1871–1971. Zagreb 1971. — T. Žalac: Napredni pokreti i organizacije prosvjetnih radnika u Hrvatskoj 1865–1981. Zagreb 1983.
Branko Pleše (1998)
