FARČIĆ, Antun

traži dalje ...

FARČIĆ, Antun (Antonije), pisac i publicist (Vela Luka, 2. II. 1890 — Beograd, 25. IV. 1975). Sin Petra, pisca. Učiteljsku školu završio u Arbanasima kraj Zadra, a francuski jezik i povijest studirao u Parizu i Beogradu gdje je diplomirao 1924. Do I. svjetskog rata bio učitelj u Veloj Luci i Blatu na Korčuli te Dugopolju. Od 1915, zbog protuaustrijskog uvjerenja, bio je u zatvorima u Sarajevu, Dubrovniku, Splitu, Šibeniku i Grazu. Potkraj 1918. s ocem je odveden u internaciju u Anconu i Potenzu. Odatle 1919. odlazi u Pariz, gdje je iste godine objavio otvoreno pismo predsjednicima SAD, Velike Britanije i Francuske pod naslovom Ce que j’ai souffert, u kojem opisuje talijanska nasilja na okupiranom području u Dalmaciji. Vrativši se u domovinu, mijenja političko uvjerenje, prihvaća jugoslavenstvo i pristaje uz velikosrpsku politiku i režim. Do umirovljenja 1941. profesor je francuskog jezika i povijesti na učiteljskim školama u Dubrovniku, Šibeniku, Pakracu i Sarajevu te gimnazijama u Nikšiću, Šibeniku, Beogradu, Prizrenu i Kragujevcu. Poslije je živio u Beogradu. Kao đak u Arbanasima napisao je 1909. u romantičarsko-domoljubnom duhu pjesmu Velolučka poputnica (uglazbio je 1925. Nikola Mirošević), a 1918. pjesmama se javio u Ilustrovanim novostima i otada surađivao pretežito pjesničkim prilozima u časopisima i listovima Ženski svijet, Jugoslavenska žena, Ilustrovani novi Jug, Novo doba, Vijenac, Srpski književni glasnik (Beograd), Jadranska straža, Razvitak (Dubrovnik), Hrišćanska zajednica (Kragujevac), Dubrovačka tribina, Jugoslovenski rasvit (Beograd—Užice), Glas (Šibenik), Srpski glas (Beograd) te kalendarima Jadran i Prosvjeta (Beograd). Pisao je i kritičke priloge o I. Vojnoviću, M. Barrèsu, W. B. Yeatsu. Njegova je poezija tematski vezana uz uspomene iz uzničkog života, elegičnih je tonova, često pod utjecajem starijih pjesnika. U rukopisu je ostavio povijesne drame Braća Crnomiri, Čudesa svete Mande, a ulomci Turaka pod Korčulom objelodanjeni su u Zborniku otoka Korčule (1970, 1). Farčićeva velikosrpska orijentacija izrazila se u knjizi Pesme i u povijesnim interpretacijama u člancima koje je nakon II. svjetskog rata objavljivao u beogradskoj Republici, Politici i cetinjskim Istorijskim zapisima. Sastavak Srbi i pomorstvo (Republika, 10. i 17. II. 1953) izazvao je prosvjede upućenih čitatelja (Vjesnik i Slobodna Dalmacija, 1953).

DJELA: Ce que j’ai souffert. Paris 1919. — Stihovi. Dubrovnik 1924. — Pesme. Šibenik 1934.
 
LIT.: J. Ravlić: A. Farčić, Stihovi. Jugoslavenska njiva, 8(1924) II/1, str. 38–39. — S. Štedimlija (C.): Stihovi od A. Farčića. Niški glasnik, 7(1925) 22, str. 3. — I. Franić (Svevid): A. Farčić, Pesme. Šibenik 1934. Jugoslovenski rasvit (Beograd—Užice), 3(1935) 5/6, str. 96. — B. Kovačević (B. K.): Spomenica književne družine »Rastko« u Prizrenu. Srpski književni glasnik (Beograd), 1940, LX/6/7, str. 553–554. — M. M. Kovačević: Istini za volju. Vjesnik, 14(1953) 5. III, str. 2. — Neugodna je istina. Slobodna Dalmacija, 11(1953) 23. IV, str. 3. — Zbornik otoka Korčule, 1(1970) str. 281. — F. Oreb: Prve čitaonice u Veloj Luci. Split 1984. — V. Jovanović: Zapisi — Istorijski zapisi 1927–1987. Bibliografija. Titograd 1989. — F. Oreb: »Papataž« (Foj za skerac i sulac), njegova pojava i uloga u političkom i stranačkom životu Vele Luke na početku našeg stoljeća. Luško libro, 1993, 1, str. 51–62.
 
Karmen Milačić i Redakcija (1998)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

FARČIĆ, Antun. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/farcic-antun>.