FASOLO, Vicenzo

traži dalje ...

FASOLO, Vicenzo, arhitekt i povjesničar arhitekture (Split, 1885 — Rim, 5. XI. 1969). Zarana s obitelji iseljava iz Splita u Italiju. God. 1900. odlazi u Rim, gdje stječe diplomu inženjera građevinarstva i profesora projektiranja. Suosnivač je Arhitektonskog fakulteta u Rimu, pri kojem je od 1925. djelovao kao profesor. Obnašao je i dužnost predstojnika Odsjeka za projektiranje pri tamošnjemu Građevinskom fakultetu. Projektirao je spomenike i škole u Rimu, Bariju i drugim talijanskim gradovima. Autor je općinske palače u Zadru (1934), a projekt poštanske zgrade u tom gradu nije ostvario zbog izbijanja II. svjetskog rata. Njegova djela imaju pseudohistoricističke značajke uobičajene za arhitekturu Mussolinijeva vremena. Napisao je niz znanstvenih studija o talijanskoj arhitekturi, od kojih se izdvajaju Le forme architettoniche dal ’400 al neoclassico (Milano 1931) i Le forme architettoniche dall’Ottocento ai nostri giorni (Milano 1934). Političkim je uvjerenjem bio pristaša talijanskog iredentizma. Kraće je vrijeme (1960-ih) bio predsjednik Società dalmata di storia patria, društva dalmatinskih Talijana.

LIT.: I. Tacconi: Contributo della Dalmazia alla vita e alla cultura italiana. Atti e memorie della Società dalmata di storia patria (Roma), 5(1966) str. 115. — A. de Benvenuti: Vicenzo Fasolo (nekrolog). La Rivista dalmatica (Roma), S IV, 40(1969) 4, str. 79–81. — F. Semi i V. Tacconi: Istria e Dalmazia. Uomini e tempi, 2. Venezia 1992, 529–530, 661.
 
Lovorka Čoralić (1998)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

FASOLO, Vicenzo. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 20.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/fasolo-vicenzo>.