FASOLO, Vicenzo

FASOLO, Vicenzo, arhitekt i povjesničar arhitekture (Split, 1885 — Rim, 5. XI. 1969). Zarana s obitelji iseljava iz Splita u Italiju. God. 1900. odlazi u Rim, gdje stječe diplomu inženjera građevinarstva i profesora projektiranja. Suosnivač je Arhitektonskog fakulteta u Rimu, pri kojem je od 1925. djelovao kao profesor. Obnašao je i dužnost predstojnika Odsjeka za projektiranje pri tamošnjemu Građevinskom fakultetu. Projektirao je spomenike i škole u Rimu, Bariju i drugim talijanskim gradovima. Autor je općinske palače u Zadru (1934), a projekt poštanske zgrade u tom gradu nije ostvario zbog izbijanja II. svjetskog rata. Njegova djela imaju pseudohistoricističke značajke uobičajene za arhitekturu Mussolinijeva vremena. Napisao je niz znanstvenih studija o talijanskoj arhitekturi, od kojih se izdvajaju Le forme architettoniche dal ’400 al neoclassico (Milano 1931) i Le forme architettoniche dall’Ottocento ai nostri giorni (Milano 1934). Političkim je uvjerenjem bio pristaša talijanskog iredentizma. Kraće je vrijeme (1960-ih) bio predsjednik Società dalmata di storia patria, društva dalmatinskih Talijana.