FATEVIĆ, Mikula

FATEVIĆ, Mikula, pisar glagoljaš (druga pol. XVI. st. — prva pol. XVII. st.). Bio je kapelan na otočiću Ravi zapadno od Zadra i u Luci na Dugom otoku (1613–28). Ispisao je 1617. hrvatskoglagoljski zbornik (»a sada po milosti božijoj ja pop Mikula Fatević budući kapelan na Ravi ispisah isti libar na 15 dan miseca febrara 1617«) koji se po njemu naziva Fatevićev zbornik (danas u Arhivu HAZU u Zagrebu, sign. IV a 124). Zbornik ima 80 papirnih listova, a sadržava različno srednjovjekovno duhovno štivo: propovijedi, nekoliko apokrifnih tekstova i legenda te jednu pjesmu. Opširno Zarcalo duhovno, koje je s latinskog jezika preveo Ivan Žorulić Pažanin, a F. također prepisao u svoj zbornik, popularno je djelo Speculum spirituale koje je napisao lombardski teolog Angelo da Milano. Među tekstovima Fatevićeva zbornika znatnije su književne vrijednosti apokrif Život Adama i Eve (Vita Adae et Evae) i apokrifna legenda o Arsenijinu rupcu (poznatija kao legenda o Veronikinu rupcu) te jedan okrnjeni tekst glasovitoga Marijina mirakula o osiromašenu vitezu koji prodaje svoju ženu đavlu, u književnoj znanosti poznat pod imenom Il Cavaliere. Isti se mirakul nalazi u rukopisnom glagoljskom Vinodolskom zborniku s poč. XV. st. i Petrisovu zborniku iz 1468. te u Mirakulima slavne děve Marie tiskanima u Senju 1508. Premda je F. svoj zbornik pisao u XVII. st., ostao je konzervativan i u pismu i u jeziku. Pismom između ustavne i kurzivne glagoljice sačuvao je neke starije grafijske i ortografske pojedinosti, a u jeziku u čakavskoj potki zadržao još mnogobrojne crkvenoslavenske oblike i riječi. To je svakako i odraz Fatevićeva prepisivanja iz starijih glagoljskih predložaka. Tekstovi njegova zbornika nalaze se, primjerice, već u Petrisovu (1468), Kolunićevu (1486), Žgombićevu (XVI. st.), Grškovićevu zborniku (XVI. st.). Fatevićevo je djelo kasni odjek, ali vrijedan spomenik hrvatskoga književnog srednjovjekovlja.