FEDOROV, Nikolaj Ivanovič

FEDOROV, Nikolaj Ivanovič (Fjodorov), teatrolog, novinar i publicist (Odesa, 21. I. 1892 — ?). U Odesi završio klasičnu gimnaziju 1912. i pravni fakultet 1916. te radio kao odvjetnik. Od 1912. surađivao u novinama i časopisima Odeskij listok, Južnaja misl, Žiznj, Melpomena, Figaro, Teater i kino, Južnoe slovo, Ruskoe delo, Voenij golos, Mir i iskustvo i Novoe slovo stekavši glas kazališnog stručnjaka i umjetničkoga kritičara te mu je nagrađena i knjiga Dramsko kazalište u Odesi 1804–1854. Za I. svjetskog rata svršio vojnu topničku akademiju u Odesi, 1918. pridružio se protuboljševičkoj ruskoj dobrovoljačkoj vojsci i nakon njezina sloma emigrirao. Od 1921. živi u Zagrebu; zapošljava se kao posebnički činovnik, a poslije radi kao književnik i novinar. Od 1941. do zabrane objavljivanja u travnju 1943. bio član uredništva Hrvatskog naroda. God. 1944. pristupio Ustaši – Hrvatskom oslobodilačkom pokretu, a u rujnu iste godine zatražio dopuštenje da s rođacima iseli u Njemačku. — U zagrebačkoj periodici pisao o ruskim emigrantskim i domovinskim (sovjetskim) književnim i kazališnim temama: Jugoslavenska njiva (1922–26), Kritika (1922), Vijenac (1923–28), Nova Evropa (1925–36), Hrvatska revija (1929–30, 1933, 1935–40), Omladina (1929–30), Komedija (1934–40), Hrvatsko kolo (1936–39), Hrvatska smotra (1941), Hrvatska pozornica (1941–42), Spremnost (1944). Sa D. Gržemalom osnovao je 1932. Ruski dramski studio u Zagrebu, kojemu je bio umjetnički voditelj, dramaturg i redatelj. U Jeronimskoj dvorani na Tomislavovu trgu, kbr. 20 izvodili su uglavnom predstave ruskih klasika, emigrantskih i sovjetskih pisaca. Zajedno sa T. Strozzijem dramatizirao je za hrvatsko kazalište romane Idiot F. M. Dostojevskoga i Gospoda Golovjevi M. Saltikova (N. Ščedrin). U vrijeme NDH sustavno pratio zagrebačka kazališna zbivanja te pisao kazališne recenzije i osvrte na rad hrvatskih kazališnih umjetnika, zatim prikaze hrvatskih časopisa i novinske članke surađujući u Hrvatskom narodu (1941–43), Hrvatskoj smotri (1943–44), Osječkoj pozornici (1942–43), Spremnosti (1942–43, 1945), Glumi (1944), Novinama (1944), Viencu (1944). U Hrvatskoj pozornici (1942, 17, 28, 33) objavio je članak o ruskim umjetnicima na hrvatskoj sceni, a u Nedjeljnim viestima (1942, 52, 53, 55; 1943, 58–72) portretirao istaknute hrvatske glumce. U ruskoj pariškoj reviji Mir i iskustvo objavio je 1932. prikaz hrvatske moderne dramske književnosti Suvremeni hrvatski teatar, ističući njezinu europsku usmjerenost i vrijednost, a u berlinskom ruskom dnevniku Rulj prikaz hrvatske kajkavske književnosti Cvijeće od svile, posebno D. Domjanića i N. Pavića. Sa I. Brlićem preveo je na ruski jezik Priče iz davnine I. Brlić-Mažuranić te napisao raspravu Hrvatskaja pisatel’nica skazok Ivana Brlič Mažuranič (Zagreb 1931). Preveo i aforizme A. Dukića Pogledi na život i svijet (1937), a neobjavljeni su ostali prijevodi Požar strasti J. Kosora te Svadbeni let, Pustolov pred vratima i Bez trećega M. Begovića. S ruskoga je na hrvatski preveo Škvarkinovu komediju Tuđe dijete, Bulgakovljevu Novi dom i Surgučevljevu Sentimentalni dan. Zajedno s J. Badalićem sastavio je i predgovorom popratio antologiju Ruska lirika od Puškina do naših dana (Zagreb 1939). Bio je glavni urednik te član glavnog uredništva izdanja Suvremeni ruski pisci (1941–44) te suradnik Hrvatske enciklopedije, 1–5 (Zagreb 1941–45). Izdao je nekoliko brošura političkoga sadržaja: Bluff boljševizma i kriza komunizma (Zagreb 1937), 20-godišnjica Sovjeta (Zagreb 1937), Ruska emigracija (Zagreb 1939), Ruska sfinga (Zagreb 1940) i Boljševizam i židovstvo (Zagreb 1942). Služio se pseudonimima, šiframa i inicijalima Justus, nf, n. f., Nikolaj F., N. Fedor, N. F. Rukopisna ostavština, u kojoj su, među ostalim, neobjavljene kazališne studije, eseji i prijevodi, pohranjena je u NSK (sign. R 7397–7408).