FEINER-ŽALAC, Ana

FEINER-ŽALAC, Ana, slikarica i grafičarka (Dol kraj Krašića, 17. II. 1945). U Zagrebu je 1965. završila Školu primijenjene umjetnosti i 1969. diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti (A. Kinert). Suradnica Majstorske radionice K. Hegedušića od 1969. do 1971; istodobno specijalizirala grafiku za ilustracije u A. Kinerta. Od 1972. živi i radi u Ingolstadtu. Od 1992. predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Nürnbergu (intuitivni crtež, pet stoljeća ženske umjetnosti). Sklonost metaforičnom izražavanju pokazuje već u ranim crtežima: suptilnim potezom izvodi maštovite, irealne prizore s karakterističnim detaljima predmeta, biljaka, životinja i ljudskih likova (Nostalgija, 1971; Svakidanje, 1973; Nakon smrti Krste Hegedušića, 1975). Slikanju se intenzivnije posvećuje potkraj 1970-ih (akvareli, slike na staklu). Razvija svoj ekspresivni izraz jakih boja i strogih oblika, a tematski je najčešće vezana uz iskonska pitanja ženske egzistencije (slike u ulju: Spaljena zmajica, Zmajica koja pleše, 1988; Rana, Velika nevjesta, 1989; Raspeće, Oplakivanje, 1993; Lilith, Pratvar, 1995; niz pastela i crteža). Slikarski je ukrasila kapelicu Bolnice sv. Duha u Ingolstadtu (1977, I. nagrada za likovno rješenje). Izlagala je samostalno u Zagrebu 1971, 1973, 1977, Subotici i Zrenjaninu 1971. te Ingolstadtu 1989, 1994, 1996. Sudjelovala na skupnim izložbama: Salon mladih (Zagreb 1970–73; I. nagrada za crtež 1970), Zagrebački salon (1971–74; otkupna nagrada 1971), Zagrebačka izložba crteža (1971, 1973, 1975, 1979, 1981), Međunarodna izložba originalnog crteža (Rijeka 1972, 1974), godišnje izložbe bavarskih likovnih umjetnika (Ingolstadt i Neuburg, od 1984), izložba Razaranje hrvatskoga kulturnog dobra koju je pokrenula i organizirala u sklopu manifestacije Oči istine (Ingolstadt i Karlovac 1992, München 1993), i dr. Bavi se i ilustracijom.