FELBINGER, Bartol

FELBINGER, Bartol (Bartolomej), graditelj (Cheb, 15. IX. 1785. ili 14. IX. 1786 — Zagreb, 17. ili 18. II. 1871). Sin Pavla, zidarskog pomoćnika. Obrt je izučio najvjerojatnije u rodnom gradu. U Beču je radio od 1803. u zidarskog majstora Franza Wipplingera (19.VI. u njega upisan u registar zidarskih djetića), a od pol. 1806. do prosinca 1808. kao zidarski palir u F. A. Zaunera, kipara i ravnatelja bečke Akademije likovnih umjetnosti. Potom je kratko bio crtač glavnoga graditelja pri Dvorskoj upravi Laxenburga. Radeći u Beču, upoznao je suvremena stilska kretanja. Odobrenjem zagrebačkog magistrata (21. IV. 1809) dolazi u Zagreb kao gradu potreban graditelj. Istom je tu postao zidarski majstor; u građevinski je ceh primljen prije 3. II. 1811. kada je upisan u knjigu zagrebačkih građana. U veljači 1810. oženio se s udovicom Josipom Stain (Stein), primaljom, a u travnju kupio je na dug kuću u Kipnoj ul. (danas Radićevoj, kbr. 70). Pošto mu je žena počinila samoubojstvo (1813), stupio je 1814. u brak s Josipom Felker (Fölker), koja mu je rodila sina. U to vrijeme počinje glavna Felbingerova djelatnost, o kojoj se više doznaje iz sudskih spisa nego što ima njegovih građevina i nacrta. Nakon smrti druge žene (prije 1827) oženio se 1827. Sofijom, kćeri Franje Reicherzera, prisjednika grada Varaždina. »Zbog počinjenih preljuba i zlostavljanja« ona je 1829. protiv Felbingera pokrenula parnicu za rastavu braka, koja se otegnula do 1838. i uvalila ga u golemi dug. Od 1847. do 1853. F. je u sukobu s cehom, a 1854. spor je izglađen. God. 1858. više nije vodio vlastiti obrt. Stalno je zapadao u dugove, pa se u krajnjoj nuždi 1867. uzalud obratio za pomoć HGZ, čiji je član bio od samog osnutka (1827), ali je prekinuo svaku suradnju još 1834. Nakon što mu je kuća prodana na dražbi, on 1868. moli da bude primljen u ubožnicu. Djelovanje u Zagrebu započeo je izradbom nacrta i troškovnika za popravak zvonika župne crkve sv. Marka (1809). God. 1813. podigao je visoki zid koji podupire put iz Mesničke ul. na Južnu promenadu (danas Strossmayerovo šetalište). Sudjelovao je 1814. u gradnji Demetrovićeve (Dömötörffyjeve) dvokatnice u Dugoj ul. (danas Radićevoj, kbr. 32), a znatno kasnije (o. 1828) tu je sagradio dvorišnu, također dvokatnu zgradu za skladišta s pročeljem u Kožarskoj ulici. Skladnu je jednokatnicu sagradio 1816. u Pivarskoj ul. (danas Basaričekovoj, kbr. 3) i istodobno projektirao u barokno-klasicističkim oblicima kapelu sv. Duha na Svetom Duhu (ona danas samo donekle nalikuje Felbingerovu planu). God. 1817. izradio je nacrt pročelja i tlocrt drugoga kata palače grkokatoličkog biskupa u Križevcima i planove za katedralu u Đakovu (neizvedeni), a staroj zagrebačkoj gradskoj pivovari u Pivarskoj ul. prigradio sjeverno krilo (to dokazuju sačuvani planovi). U čast posjeta vladarskog para Franje I. i Karoline (1818) izradio je osam projekata za svečanu dekoraciju Zagreba te uspjelim rješenjima dokazao svoje poznavanje klasicističkih ukrasnih elemenata. God. 1820. Felbingeru je Stolni kaptol zagrebački povjerio izvedbu projekta po kojemu je malo staro svratište u Varaždinskim Toplicama znatno povećano dogradnjom drugoga kata, restauracije i dvorane iznad nje – gotovo novosagrađeno, pa i danas služi svrsi. Uza staru kuću na gradskom bedemu, u Habdelićevoj ul., kbr. 2, F. je 1821–22. sagradio tri krila oko četverokutnog dvorišta (izmijenjena pregradnjom 1929), a 1822. veliku jednokatnicu grčke pravoslavne općine u Ilici, kbr. 7 (izvorni joj je oblik promijenio 1872. J. Jambrišak nadogradnjom drugoga kata; pilastre između prozora prvoga kata i ornamente ispod prozora zasnovao vjerojatno F.). Uspjelom adaptacijom stare kuće trgovca Ivana Leitnera u Kamenitoj ul., kbr. 9 (1823) predstavio se kao izrazit klasicist: na pročelje je postavio četiri klasična stupa, među kojima su tri otvora polukružna završetka (vrata i izlozi trgovine), a iznad njih arhitrav s nizom triglifa i atikom iznad vijenca prvoga kata. U istom je duhu 1824. pregradio i nadogradio ljetnikovac kanonika (poslije biskupa) A. Alagovića u Novoj vesi, kbr. 86; za vrt uz ljetnikovac ili za vrt uz biskupski dvor projektirao je dva staklenika (1823). Po narudžbi općine Samobor F. je 1824. načinio nacrte i troškovnik za novu općinsku vijećnicu na glavnom trgu, koja je prema njegovoj zamisli i izvedena. God. 1824–26. gradio je katoličku župnu crkvu u Glini, 1825. odvodni kanal pod mostom pred nekadašnjim Mesničkim vratima i ogradni zid s ulaznim trijemom Jurjevskoga groblja, a 1826. dvokatnicu na zavoju Mesničke u Visoku ulicu. Pošto je grad Zagreb parcelirao južnu stranu Harmice, F. je 1827. tamo sagradio dvokatnice sebi (Jelačićev trg, kbr. 15) i trgovcu Pavlu Hatzu (Jelačićev trg, kbr. 16, srušena 1925. radi gradnje hotela »Milinov«, današnjeg »Dubrovnika«). God. 1827–28. produljio je zgradu grkokatoličkog sjemeništa u Ćirilometodskoj ul. i do nje sagradio kapelu sv. Bazilija s jednostavnim klasicističkim pročeljem pod zabatom (potpuno pregrađena 1883). Uređivao je i vrtove. Osim vrta na strmom obronku uza svoju kuću u Radićevoj ul., uredio je (o. 1830) vrt trgovca Dömötörffyja u Ilici, kbr. 10, oblikovavši ga – po tadašnjoj modi – terasasto, s umjetnim pećinama, staklenicima i bunarom s kineskim krovom. Stolnom kaptolu zagrebačkom F. je – uz trojicu drugih graditelja (jedan bio iz Beča) – 1830. podnio projekt za gradnju svratišta u Sisku, poznatoga pod imenom »Veliki kaptol«. Projektanti su planirali trokrilnu zgradu s dvorištem prema ulici, ali je poslije sagrađeno ulično krilo izmijenilo cjelinu, pa nije jasno čiji je projekt bio prihvaćen. Sačuvani Felbingerovi planovi pripadaju među najvrjednije njegove radove. Iste je godine načinio nacrte dvaju pročelja (navodno) dvorca Januševca. Felbingerova se pročelja razlikuju od pročelja Januševca, pa nije moguće zaključiti da je on autor toga najljepšega klasicističkog dvorca u Hrvatskoj. God. 1838. bio je uposlen na gradnji palače grofa Karla Draškovića u Opatičkoj ul., kbr. 18 (1845. kupljena za Narodni dom, nazvana »Dvorana«, njezin projektant nije utvrđen) i potpornog zida oko Sjeverne promenade (danas Vrazova šetališta), a 1839. po svom je planu sagradio školsku zgradu ispred Popova tornja (Opatička ul., kbr. 22). Zagrebačka mu je županija 1841. povjerila izradbu projekta za gradnju njezine nove palače temeljitom pregradnjom starih zgrada, ali je projekt odbilo Dvorsko građevno ravnateljstvo s obrazloženjem da ne zadovoljava tehničke, sigurnosne i zdravstvene zahtjeve. God. 1844. vodio je gradnju Hotela »Pruckner« (Ilica, kbr. 44) i još nekih zgrada – nije poznato po čijem planu. Nakon toga izvodi manje zidarske radove (dogradnje dvorišnih zgrada i sl.). Po stilskim oznakama Felbingeru bi se mogle pripisati kuće u Opatičkoj ul., kbr. 16 (1824) i kbr. 23 (1826–29), Demetrovoj ul., kbr. 9 (1832) i na Ilirskome trgu, kbr. 6 (1834), palače na Markovićevu trgu, kbr. 1 (1826) i u Vlaškoj ul., kbr. 40 (1826–29) te ljetnikovac na Cmroku (Tuškanac, kbr. 100, srušen). — Bartolov sin Adolf (1822–1885) bio je također graditelj u Zagrebu. Izučio je zidarski zanat u oca i završio gimnaziju u Zagrebu, diplomirao na Politehnici u Beču (1845). Radio je u državnoj službi. Sačuvani su njegovi nacrti nekadašnje Amadéove palače u Demetrovoj ul. u Zagrebu (1849), planovi za popravke na župnoj crkvi u Mariji Gorici i njezinoj filijalnoj crkvi sv. Križa (1854) te planovi za nove staje župnika u Kašini (1877).