FELICINOVIĆ, Josip

FELICINOVIĆ, Josip (Joso), pisac i socijalni radnik (Zadar, 14. II. 1889 — Pag, 13. III. 1984). Posljednji odvjetak zadarske plemićke obitelji Felicinović. Nižu gimnaziju pohađa u rodnom gradu, potom se upisuje na vojnu akademiju u Grazu, koju napušta nakon dvije godine i odlazi u Rim da postane svećenik. U Rimu završava gimnaziju 1907; studira filozofiju u Papinskom zavodu Leonianumu 1907–09. i teologiju na Papinskom sveučilištu Gregoriani, gdje je 1913. diplomirao. Usporedo pohađa studij socijalnih znanosti. God. 1913. u Zadru je zaređen za svećenika; 1914–15. župni je pomoćnik u Škabrnji, Obrovcu i Pagu; 1915–16. vojni dušobrižnik u austrijskoj vojsci. Potom se vraća u Pag, odakle su ga 1919. prognale talijanske okupacijske vlasti pa do 1921. službuje kao župni pomoćnik u Varaždinu, Karlobagu i Gospiću. Ponovno se vraća u Pag, gdje je kapelan i vjeroučitelj do 1929. kada je premješten u Šibenik za nadstojnika Biskupskoga đačkog sjemeništa. God. 1933. postaje ravnateljem i profesorom na Biskupskoj teološkoj akademiji. Od 1936. radi u Pagu kao vjeroučitelj u nižoj državnoj gimnaziji, u kojoj je od 1941. bio profesor i vršitelj dužnosti ravnatelja. Komunističke vlasti osudile su ga 1945. na 10 godina gubitka nacionalne časti i izgon u Zadar; pomilovan je 1947. U Zadru je 1945–53. kapelan župne crkve sv. Šime, a 1954–80. u Pagu upravitelj crkve i kapelan benediktinki. F. se mnogo bavio kulturno-prosvjetnim i karitativno-socijalnim radom i pisanjem. U Pagu je osnovao dječje zabavište, zatim 1922. s Jurom Palčićem privatnu gimnaziju, poslije pretvorenu u državnu, i Katoličko pučko sveučilište. S Ivanom Karavanićem organizirao je paške solanske radnike u strukovni savez te njihov štrajk. Za II. svjetskog rata uz pomoć paških benediktinki i zagrebačkog nadbiskupa A. Stepinca otvorio je u Pagu pučku kuhinju, u kojoj je dnevno dijeljeno oko 700 besplatnih obroka. Spasio je od smrtne kazne 25 osuđenika, a iz logora Slana izbavio oko 150 ljudi. Pokrenuo je i izdavao mjesečnik Zoru (1917–18), a u Šibeniku tjednik Katolik (1930–34). Osnovao je i uređivao Hrvatsku kršćansku demokratsku knjižnicu. Napisao je više od 50 radova s katoličko-socijalnom tematikom. Kraćim je prilozima surađivao u Hrvatskoj straži (1929), Katoličkom listu (1929), Socijalnoj reviji (1931–32), Nedjelji (1938, 1940), Vrhbosni (1938–40), Životu s crkvom (1940), Spremnosti (1944), Zadarskoj reviji (1953), Vjesniku (1969), Službi Božjoj (1971), kalendaru Danici (1976–78, 1982). Potpisivao se pseudonimima Mario nob. Sociol, Stražar s Jadrana i Bellut Sociol. Njegova rukopisna ostavština čuva se u Arhivu Zadarske nadbiskupije, a sadržava korespondenciju, propovijedi, predavanja, meditacije, osobne dokumente.