FENZI, plemićka obitelj u Šibeniku. Podrijetlom iz Firence, odakle se 1330. u vrijeme građanskog rata Petar iselio na mletačko područje (Conegliano) i osnovao pobočnu granu obitelji iz koje je potekao šibenski ogranak. Prema C. G. F. Heyeru von Rosenfeldu, obitelj je od starine nosila plemićki naslov i imala grb, a F. A. Galvani drži da su Fenzi podrijetlom pučani. Osnivač dalmatinske loze je Julije (1606–1683), rodom iz Padove, koji je u mletačkoj vojnoj službi sudjelovao u kandijskom ratu. Istaknuo se u obrani Retima (danas Réthimnon) i Kandije (danas Irákleion), potom je 1647. sudjelovao u zauzimanju Risna i Zadvarja te obrani Šibenika. God. 1650. stekao je naslov kondotijera, 1651. bio imenovan stožernim zapovjednikom u Dalmaciji, 1652. postao kapetanom, 1654. sudjelovao u pomorskom pohodu na Levant, a zatim je od 1656. bio na vojnim dužnostima u Šibeniku, Klisu i Trevisu. God. 1670. stekao je investituru za posjede u Primoštenu i Rogoznici. Imao je kćer Izabelu (1681–1731), udanu za šibenskog plemića Nikolu Divnića, i sina Urbana (1651–1703), časnika, koji je sudjelovao u morejskom ratu na području Dalmacije i Albanije. God. 1687. istaknuo se prigodom zauzeća Sinja i Herceg-Novog te u borbama kraj Budve, Drniša i Knina. U srpnju 1688. njegove su postrojbe držale prometnice prema Kninu, Sinju, Vrlici i Drnišu te uspješno četovale protiv Turaka. Pred opsadu Knina 1688. Urban je imao znatnu ulogu u osiguranju putova te opskrbi i osiguranju oslobođenih područja. Vrhovnim je zapovjednikom domaćih konjaničkih postrojba postao 1689, a zatim je od 1692. na vojnim dužnostima u Šibeniku, Kninu 1700, Čitluku 1701. i Padovi 1702. Istaknuo se i 1695. u borbama kraj Ulcinja. God. 1699. stekao je, s pravom prijenosa na nasljednike, naslov »conte veneto« i šibensko plemstvo. Oporukom iz 1700. odredio je da se u šibenskoj crkvi sv. Lovre podigne oltar i obiteljska grobnica, što je oporučno 1715. dao izvesti njegov sin Julije (1678–1715), također mletački časnik. Urban je još imao sedam kćeri i sinove Mihovila (1697 — nakon 1726), koji je na Krfu dezertirao iz mletačke vojske i poslije od kuge umro u Odesi, i Petra Antonija (1702–1743), koji je imao dvije kćeri i sinove Urbana (rođ. 1733), Alvisea (rođ. 1735), koji je potkraj stoljeća bio glavni sudac i predsjednik novoustrojenoga prvostupanjskog suda za Šibenik i okolicu, Franju Mariju (1738–1829), krfskog nadbiskupa (1780) i pomoćnika jeruzalemskog patrijarha (1816–29), i Julija (1739–1764). Ti su naslijedili očevo pravo na investituru za posjede u Drnišu te primanje u zadarsko (1756) i ninsko plemstvo (1775). Franji Mariji posvetio je knez R. A. Michieli Vitturi djelce Nel solenne ingresso dell’ Ill. e Rev. ms. Francesco Fenzi patrizio Sibenicense alla chiesa archivescovile di Corfu (Napulj 1780). Alvise je imao dvije kćeri i sinove Filipa (rođ. 1781) i → PETRA ANTUNA, čiji su sinovi Franjo i Luigi, jedan od vođa šibenskih autonomaša 1860-ih i 1870-ih te gradonačelnik 1861–63. Franjin je sin → EMANUEL, posljednji potomak obitelji.
LIT.: C. G. F. Heyer von Rosenfeld: Der Adel des Königreichs Dalmatien. Nürnberg 1873, 42. — C. F. Bianchi: Zara cristiana, 1. Zara 1877, 225. — V. Miagostovich: Conte Urbano Fenzi. Cenni. Sebenico 1882. — F. A. Galvani: Il Re d’armi di Sebenico, 1. Venezia 1884, 115–121. — K. Stošić: Galerija uglednih Šibenčana. Šibenik 1936, 27. — V. A. Duišin: Zbornik plemstva, 2. Zagreb 1939, 233–234. — B. Desnica: Istorija kotarskih uskoka, 2. Beograd 1951, 213, 225, 227, 236, 242. — M. Novak-Sambrailo: Političko-upravni položaj Nina u doba Mletačke Republike. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 16–17(1969) str. 185. — S. Grubišić: Šibenik kroz stoljeća. Šibenik 1974, 142. — J. Grabovac: Trijumf narodne misli u Šibeniku (u: Šibenik, zbornik. Šibenik 1976, 397, 399). — G. Novak: Šibenik u razdoblju mletačke vladavine (1412–1797). Ibid., str. 226. — F. Divnić (Difnik): Povijest kandijskog rata u Dalmaciji. Split 1986, 224–225, 229. — J. Jačov: Le guerre Veneto-Turche del XVII secolo in Dalmazia. Atti e memorie della Società dalmata di storia patria (Venezia), 20(1991) str. 102.
Lovorka Čoralić (1998)