FERENC, Josip (Ferencz, József), predavač slavistike (Varaždin, 1821 — Budim, 26. ili 27. IV. 1878). Rođen je u Varaždinu, a ne u Vukovaru, kako je navodio Stojan Vujičić. Bio je tajnikom bana F. Hallera, a nakon njegova odlaska trajno napušta Hrvatsku i nastanjuje se u Ugarskoj. God. 1849. utemeljio je na peštanskom Sveučilištu nastavu slavistike te 1866. bio imenovan izvanrednim profesorom. Predavao je slavenske jezike i književnosti, obuhvativši također arheologiju, folklor i mitologiju. Razlikovao je velikoruski i maloruski, hrvatski i srpski, češki i slovački, starobugarski (staroslavenski) i novobugarski te slovenski i poljski jezik. God. 1852. spjevao je na ruskoslavenskom odu austrijskom caru Franji Josipu u ime ugarskih Slavena i objelodanio je u Budimu. Uz profesorsku službu, obavljao je od 1869. do kraja života dužnost ministarskog tajnika i voditelja odjela za prevođenje pri predsjedništvu ugarske vlade.
LIT.: Slavenska katedra u Sveučilištu Peštanskom’. Pozornik Vojvodine Srbie, 1(1849) 64, str. 283. — I. Szenpétery: A Király Magyar Pázmány Péter — Tudományegyetem története, 4. Budapest 1935, 395, 422, 458, 538. — E. Baleczky: Ob izučenii istorii slavjanovedenija v Vengrii. Wiener slawistisches Jahrbuch (Graz—Köln), 8(1960) str. 162–163. — I. Póth: Mađarska jugoslavistika od sredine prošlog do sredine našeg veka. Naučni sastanak slavista u Vukove dane (Beograd), 1977, VI/3, str. 63–64. — P. Király: Vatroslav Jagić i mađarska slavistika. Jagićev zbornik. Zagreb 1986, 128.
Péter Király (1998)
