FERIĆ, Albert

FERIĆ, Albert (Ferich, Ferrich; Albert Toma Sigismund), publicist, kazališni kritičar i feljtonist (Zagreb, 1. V. 1826 — Zagreb, 19. XII. 1888). Studirao je pravo (vjerojatno u Zagrebu) kao i otac mu Tadija, s kojim je dobio plemstvo 1833. U mladosti je pristaša hrvatskoga narodnog preporoda; u jesen 1843. prisutan je na spravišću Varaždinske županije gdje je istupio protiv velikog župana grofa Ivana Nepomuka Erdődyja (D. Rakovac). God. 1847. daje priloge za zbirke Narodnog muzeja u Zagrebu. Od 1852. član je Hrvatsko-slavonskoga gospodarskoga društva. Bio je i u prvoj upravi Čitaonice zagrebačke (1860). Bavio se gospodarstvom na svojim posjedima Hudi bitek (područje istoimenog sela kraj Brezovice nedaleko Zagreba) naslijeđenima 1857. nakon očeve smrti, gdje je dao podići kuriju (po nacrtima iz 1839. koji su u posjedu nasljednika obitelji; danas zaštićen spomenik kulture) i Borčec kraj Stenjevca (1859. prenijeli su na njega svoje udjele majka Amalija rođ. Zerpak i braća Antun i Franjo). Spominje se da je bio brezovički sudac te da je promicao uzgoj dudova svilca sadeći dudova stabla. Zanimao se i za seljačko zadrugarstvo i o tome izdao brošuru Njekoliko spisah o pučkoj zadrugi u Hrvatskoj i Slavoniji sa razmatranjem njena sveobćega upliva (Zagreb 1862). Komentirao je i neke suvremene političke polemike koje je vodio E. Kvaternik (Naše gore list, 1862, 3). Kao kazališni kritičar i feljtonist surađivao je u Pozoru (1860), Naše gore listu (1861, 1862), Vijencu (1884). U prilozima Naše kazalište (Pozor, 1860, 68) i Hrvatsko kazalište (Naše gore list, 1861, 31) zauzimao se za afirmaciju hrvatskog jezika na zagrebačkoj pozornici, iskazujući svoj romantičarski zanos i oduševljenje hrvatskim predstavama. Više od izravna osvrta na izvedbu zanimao ga je osnutak stalnoga hrvatskoga kazališta, promicanje hrvatskog jezika koji bi trebao istisnuti njemački, jačanje nacionalne samosvijesti, što je i glavna tema njegovih feljtona. Uvijek se potpisivao pseudonimom Haf. Većinu posjedâ izgubio je zbog dugova; između 1871. i 1877. prodani su na dražbama (zbirka spisa Ostavština Tadije Ferića – Spisi i dokumenti posjeda Borčec 1759–1871, Državni arhiv u Zagrebu, zbirka Obiteljski i osobni arhivi).