FERMENDŽIN, Euzebije

FERMENDŽIN, Euzebije (Martin), crkveni povjesničar (Vinga, 21. IX. 1845 — Našice, 25. VI. 1897). Rodio se u obitelji bugarskih naseljenika. Prvu naobrazbu stekao je kod franjevaca u rodnom mjestu, 1862. pristupio Franjevačkom redu i nakon novicijata u Baču pohađao studij filozofije 1863/64. u franjevačkom samostanu u Radni, teologiju 1865–66. u Vukovaru i viši studij teologije u Beču gdje je 1868. zaređen za svećenika. God. 1869–70. predavač je filozofije u Iloku a potom predavač biblijskih predmeta, zamjenik odgojitelja, ispovjednik i propovjednik u bogoslovnoj školi u Vukovaru. Pošto je 1872. položio strogi ispit iz teologije na bečkom Sveučilištu, predavao je biblijske nauke, moralku i pastoralnu teologiju. God. 1875–77. propovjednik je u Mohaču i za mnogobrojne tamošnje Hrvate, 1877–79. u rodnoj Vingi bugarski i njemački propovjednik, vjeroučitelj i kapelan, 1879–82. u Baji profesor biblijskih predmeta te, prema potrebi, moralnog i pastoralnog bogoslovlja. Na provincijskom kapitulu u Budimpešti 1881. imenovan je F. za tajnika do izbora provincijala. Iste godine pozvan je za generalnog definitora, tj. člana vrhovne uprave, Franjevačkog reda u Rim. Obavljajući tu dužnost 1882–89, stekao je dobar pregled prilika franjevačkih provincija u Austro-Ugarskoj. God. 1882. pratio je za kanonskog pohoda Provinciji Bosne Srebrene generala Franjevačkog reda B. del Vaga. Kako je bio spriječen da ponovno osobno pohodi Bosnu Srebrenu u kojoj se crkvene prilike nisu smirivale, general Reda je tu zadaću povjerio Fermendžinu kojega je 1885. imenovao za generalnog vizitatora i predsjednika provincijskoga kapitula. U pol. 1885. F. je pohodio provinciju Bosnu Srebrenu posjetivši samostane u Tolisi, Plehanu, Gučoj Gori, Fojnici i Kraljevoj Sutjesci u kojoj je održao provincijski kapitul. Od 1882. do 1894. F. je pohodio dvanaest provincija u Italiji, Ugarskoj, Galiciji, Bosni, Dalmaciji, Albaniji i Palestini. General Reda A. Canali povjerio mu je 1895. da ponovno pohodi Bosnu Srebrenu. Nakon što je pohodio sve samostane u Provinciji, F. je u svibnju 1895. održao provincijski kapitul u Gučoj Gori. F. je za Red obavljao i druge poslove. General B. del Vago imenovao ga je 1882. službenim analistom sa zadaćom da bdije nad arhivom Franjevačkog reda, piše njegovu povijest i upravlja službenim listom Acta Ordinis Minorum. God. 1889. imenovan je članom komisije koja je imala pripremiti generalni kapitul i izraditi nove Generalne konstitucije Reda. Nakon toga prestala mu je funkcija generalnog definitora te se od tada intenzivnije bavio znanstvenoistraživačkim radom. Za prinos na tom polju postao je 1890. dopisni član JAZU u Zagrebu. God. 1894. počinje pobolijevati, 1896. odmara se na Trsatu, 1897. vraća u Quaracchi kraj Firenze da bi nadgledao tiskaru Reda, a kada mu se zdravlje naglo pogoršalo, vratio se u domovinu gdje uskoro umire. Fermendžinova sklonost prema povijesti došla je do izražaja još za njegova studijskog boravka u Beču kada je pohađao i predavanja iz povijesti Maxa Bündingera, a odlučno značenje imali su u tom pogledu njegov odlazak u Rim 1882. i rad na izdavanju Waddingovih Annales Minorum. Kao službenom povjesničaru Reda bilo mu je povjereno da uredi, dopuni i za tisak pripremi 25. svezak te edicije. F. je do 1886. prikupio mnogo izvorne građe ne samo za povijest franjevaca nego i za opću crkvenu i političku povijest, poglavito balkanskih naroda. Podatke je prikupljao u samostanskim arhivima i bibliotekama po Italiji, Ugarskoj, Hrvatskoj, Dalmaciji, Bosni, Albaniji i Svetoj zemlji te posebice u Arhivu Propagande u Rimu. God. 1886. predao je priređen materijal u tisak te se uskoro pojavio svezak Annales Minorum seu trium ordinum a S. Francisco institutorum ab anno MDCXII. usque ad annum MDCXXII, 25. Ad Claras Aquas (Quaracchi) propre Florentiam 1886. Potom je odlučio ponovno prirediti za tisak 20. svezak iste edicije, ali nije doživio njegovo objavljivanje. Za tisak je također priredio povijest austrijskih franjevaca P. Herzoga (Cosmographia Francescano-Austriacae Provinciae Sancti Bernardini Senensis eiusdemque conventuum omnium descriptio facta per fr. Placidum Herzog def. Anno MDCCXXXII. Analecta Franciscana, Quaracchi, 1885, 1) i izvješće o širenju kršćanstva u Meksiku u drugoj pol. XVI. st. (Relatio quam Philippo catholico Hispaniarum Regi per modum Memorialis sive libelli suppliciis exhibuit P. Fr. Ioannes de Santander Ord. Fratrum Minorum Commissarius Generalis Indiarum per manus A. R. P. F. Alphonsi de Benavides eiusdem Ordinis Custodis Provinciae Novi Mexico nec non S. Inquisit. Commissarii. Quaracchi 1895). F. je skupio i publicirao nepoznatu izvornu građu o prošlosti Crkve u Bugarskoj, Bosni i Hrvatskoj. Prva zbirka dokumenata, Acta Bulgariae Ecclesiastica ab a. 1565 usque ad a. 1779 (Zagreb 1887), sadržava dokumente iz dotad nepoznatih fondova Arhiva Propagande u Rimu o djelovanju bosanskih franjevaca na području istočne Ugarske, Vlaške i Erdelja te one koji se tiču kulturne i političke povijesti bugarskog naroda. Druga zbirka, Acta Bosnae potissimum cum insertis editorum documentorum regestis ab anno 925 usque ad annum 1752 (Zagreb 1892), vrijedna je za crkvenu, političku i kulturnu povijest Bosne, osobito u vrijeme turske vladavine. Treća zbirka dokumenata Acta Croatiae potissimum ecclesiastica ostala je neobjavljena. Građu manjeg opsega iz crkvene, kulturne i političke povijesti Hrvatske, Bosne, Crne Gore i Srbije te priloge o životu J. Križanića, o R. Levakoviću i Vlasima u Hrvatskoj te o diplomatskoj misiji A. Komulovića objavljuje u Starinama (1886, 1888, 1890–92, 1918). Kraćim prilozima, od kojih neke potpisuje pseudonimom Justinus, surađuje u Glasniku Biskupije đakovačko-sriemske (1875–76, 1878–79), Marica (Plovdiv 1881), Acta Ordinis Minorum (1882–85, 1888–89), Schematismus almae Provinciae S. Joannis a Capistrano (Temišvar 1887, Budimpešta 1896), Le Missioni Francescane in Palestina ed in altre regioni della Terra (Firenca 1892–93), Viencu (1892), Obzoru (1895) i Franjevačkom glasniku (1901).