FERRA (Ferović), plemićka obitelj u Zadru od XII. do XVIII. st. Podrijetlo nije pouzdano utvrđeno. U dokumentima je obiteljsko ime zabilježeno u oblicima Fera, de Fera, Feria. Prvi poznati odvjetak obitelji bio je Prestancije, svjedok u dokumentu zadarskog nadbiskupa Mihovila i kneza Petra iz 1134. s presudom u sporu između redovnika samostana sv. Krševana i redovnica samostana sv. Marije u Zadru oko nekih zemalja u Obrovcu. U istom dokumentu Prestancije je spomenut u grupi građana koja je s predstavnicima crkve trebala nadgledati izvršenje presude. God. 1146. spominje se sudac Fera. Njegovi sinovi Jakov I. i Ivan svjedoci su u dokumentu od 15. XI. 1174. kada zadarski sud dosuđuje samostanu sv. Marije zemljište u Petrčanima. Jakovljev sin Maurel bio je svjedokom 1164. u presudi splitskog nadbiskupa Petra kojom je redovnicima samostana sv. Tome u Biogradu dosudio oteti im posjed u Mokranima kraj Knina. Drugi Jakovljev sin Fera posvjedočio je pred rapskim arhiprezbiterom i notarom u svibnju 1199. s nekim zadarskim građaninom da Rabljani već tridesetak godina posjeduju Lun i Novalju na Pagu. God. 1258. spominje se Albina kao redovnica samostana sv. Marije, a i 1289. Marija, Stana i Buna. Od 1330-ih češće su vijesti o članovima obitelji, pa se tako Zoil (Coillo) I. javlja kao svjedok 1333. i 1346. Zoil I. je umro prije 1367. Njegovi su sinovi Jakov II. i Madije, koji je u pol. 1340-ih imao u samostanu sv. Nikole u Zadru kćer – redovnicu Mariju. Madijev brat Jakov II. sklopio je 19. IV. 1343. posao s Bartovim sinom Martinom, kojem je 19. IV. 1343. dao vinograd na Lukoranu. God. 1384. obitelj je zabilježena u popisu zadarskog plemstva. Iste god. osniva Jakov II. kompaniju s Dominikom s Dugog otoka. Obojica su u nju uložili pašnjake i stoku, a prirod stoke dijelili prema visini uloga. Jakov je bio i sudski pristav (naveden u presudi 30. IV. 1367). Posljednji se put spominje 12. III. 1405. kao jedan od članova zadarskoga tajnog vijeća. Njegov sin Zoil II (ne Zoil I, kako navodi C. G. F. Heyer) također je prema dokumentima od 27. II. i 24. III. 1385. sudski pristav. God. 1401. kupuje posjed i 11 solana na Ugljanu čime znatno proširuje obiteljski posjed; 1411. gradi za njega kuću Juraj Markov iz Ljute, a 1421. posjeduje i kuću s gospodarskim zgradama u blizini kneževe palače u Zadru. Godinu dana ranije, 1420, kupio je posjed na Dugom otoku, 1422. spominje se među izvršiteljima oporuke Ludovika de Matafarisa te podastire zadarskom knezu na potvrdu ispravu kralja Ladislava Napuljskog kojom je braći Matafaris darovao utvrdu Ljuba kraj Nina. Na poč. 1427. knez je imenovao Zoila II. pomoćnikom zadarskoga komornika za tekuću godinu, 1437. spominje se kao sudac. Svoj posjed povećao je kupnjom zemljišta u Uskompahu (1431) i Ceranima (1440). Njegov sin Jakov III. imao je sina Zoila III. Na njega se vjerojatno odnose podaci iz 1453. kada je imao u zakupu neka zemljišta na Dugom otoku te oranice i pašnjake na Ugljanu. Tijekom XV. st. obitelj se cijepa na više grana. Iz jedne je bio Filip I. koji se spominje do 1462. U pismu pape Pija II. od 13. VII. 1459, kojim se obraća zadarskim plemkinjama, navedene su njegova supruga i kći Katarina. S razlogom se može pretpostaviti da je njegov sin bio Jeronim I. koji se u pismu mletačkog dužda od 25. V. 1479. spominje kao zapovjednik Zadra. Njegov je sin vjerojatno Filip II. koji je bio oženjen Elizabetom de Nassi. Potkraj XV. i na poč. XVI. st. u Zadru su živjele tri obitelji, a jedna na Ižu. Glavna grana obitelji, kojoj je predstavnik na poč. XVI. st. Zoil IV, sin Jakova IV. i unuk Zoila III, nema više istaknutu ulogu u Zadru. Kao poslovni ljudi i pojedinci javljuju se 1504–09. te ponovno 1560. braća Petar i Šimun iz druge grane obitelji. Potkraj XVI. st. spominju se Petar (umro prije 1590) i Bartolomej (umro između 1584. i 1593), koji su imali samo žensko potomstvo. Potkraj XVI. i u XVII. st. spominju se Petar Antun (1576), Anzolo (o. 1696), Ivana, redovnica u samostanu sv. Marije u Zadru (o. 1603), Ivan (o. 1605), Jeronim II (o. 1606), Antonije (umro prije 1607), Jeronim III (1650). Posljednji muški potomak obitelji bio je Ludovik Ferović (Ferra). Imao je brata kapetana Petra Antuna koji je 1696. imenovan zapovjednikom konjaništva. Nakon njegove smrti Ludovik je 1705. postao zapovjednikom satnije hrvatskih konjanika, a spominje se i u dokumentu od 7. II. 1725. On je na svome imanju u Dragovama na Dugom otoku 1708. prepisao ep Osman I. Gundulića pod naslovom Ovî libar ze zove Vadlislava (!) Osmana Cara. Uz taj prijepis nalaze se i dvije pjesme: Smrt prieka i nemilla prisvitloga Gospodina Viska Ivanna Bujevića Vitesa Svetoga Marca. Spievana godišta 1709. i nepotpuna pjesma Odgovor na istu Pisam: Pisniku (od Gospodina popa Antona Zambelle, opata peraškoga). Ludovik je imao kćer Antoniju, o. 1700. udanu za Lorenza Fondru, kojem je kao jedina nasljednica donijela u miraz posjede obitelji. Spajanjem njihovih grbova i imena, utemeljena je nova obitelj Fondra Ferra, grana obitelji Fondra.
LIT.: Memoriale Pavli de Pavlo patritii Iadrensis ab anno Christi MCCCLXI vsqve ad an. Chr. MDVIII (u: I. G. Schwandtner: Scriptores rerum Hungaricarum, Dalmaticarum, Croaticarum et Sclavonicarum veteres ac genuini, 3. Vindobonae 1748, 752). — D. Fabijanić: Storia dei frati minori in Dalmazia e Bossina, 1. Zara 1863, 439. — C. G. F. Heyer von Rosenfeld: Der Adel des Königreichs Dalmatien. Nürnberg 1873, 10, 43. — I. Kukuljević Sakcinski: Codex diplomaticus regni Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae, 2. Zagrabiae 1875, 29–30, 40, 68, 102. — Š. Ljubić: Libellus Policorion qui Tipicus vocatur. Starine, 1890, 23, str. 172–173, 177. — Isti: Listine o odnošajih između Južnoga Slavenstva i Mletačke Republike, 9. Zagreb 1890, 18–19; 10. 1891, 55. — T. Smičiklas: Diplomatički zbornik, 2. Zagreb 1904; 10–11. 1912–1913; 14. 1916; 16. 1976. — F. Šišić: Ljetopis Pavla Pavlovića patricija zadarskoga. Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, 6(1904) str. 40. — P. Karlić: Gundulićev »Vladislav-Osman« po prijepisu Ludovika Ferovića. VII. program c. k. Velike državne gimnazije u Zadru za školsku godinu 1907–1908. Zadar 1908, str. 3–48. — Isti: Gundulićev »Vladislav-Osman« po prijepisu Ludovika Ferovića. Nastavni vjesnik, 18(1910) 9, str. 641–658; 10, str. 740–756. — S. Antoljak: Zadarski katastik 15. stoljeća. Starine, 1949, 42, str. 374–375, 386–389, 401. — S. Gunjača: Repertorium actuum domini Antonii de Zandonatis olim publici et iurati notarii Iadre. Ibid., str. 292, 300, 303, 325, 329. — V. Cvitanović: Otoci Iž i Premuda. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 1(1954) str. 73. — S. Antoljak: Pobiranje marturine, crkvene desetine i vojšćine u zadarskom distriktu (1435). Starine, 1959, 49, str. 230. — R. Jelić: Stanovništvo Zadra u drugoj polovici XVI st. i početkom XVII st. gledano kroz matice vjenčanih. Ibid., str. 361, 386, 394, 398, 403, 420, 422, 425, 449, 463. — J. Stipišić i M. Šamšalović: Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije. Zbornik Historijskog instituta JAZU, 3(1960) str. 619; 4(1961) str. 515, 530. — K. Jireček: Romani u gradovima Dalmacije tokom srednjeg veka. Zbornik Konstantina Jirečeka, 2. Beograd 1962, 184, 194, 280. — I. Petricioli: Lik Zadra u srednjem vijeku. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 11–12(1965) str. 166. — A. R. Filipi: Samostan i crkva sv. Marije u Zadru prema dokumentima iz g. 1579. i 1603. Ibid., 13–14(1967) str. 238. — M. D. Grmek: Prinosi za poznavanje života i rada zadarskog renesansnog liječnika, kozmografa i astrologa Federika Grisogona. Ibid., 15(1968) str. 83, 87. — V. Jakić-Cestarić: Etnički odnosi u srednjovjekovnom Zadru prema analizi osobnih imena. Ibid., 19(1972) str. 68. — M. Novak-Sambrailo: Plemići, građani i pučani u Zadru (XV–XVII st.). Ibid., str. 169. — S. Antoljak: »Artium et medicinae doctor« Federik Grisogono, njegova obitelj i javno djelovanje u Zadru. Zbornik radova o Federiku Grisogonu. Zadar 1974, 34. — M. D. Grmek: Životna staza zadarskog učenjaka Federika Grisogona. Ibid., str. 69. — V. Jakić-Cestarić: Zadarska ženska osobna imena u XIII. stoljeću — odraz i rezultanta prethodnih simbiotskih procesa u gradu i porijekla novih doseljenika. Radovi Centra JAZU u Zadru, 24(1977) str. 151, 205. — T. Raukar: Zadar u XV stoljeću. Zagreb 1977, 114, 116, 130, 203, 290–291. — T. Raukar, I. Petricioli, F. Švelec i Š. Peričić: Zadar pod mletačkom upravom 1409–1797. Zadar 1987, 106, 133, 143, 259, 261, 269.
Pejo Ćošković (1998)
