FESTINI, Boris, dramski glumac (Sveti Ivan Zelina, 28. IX. 1930). Gimnaziju završio 1948. u Sisku te u tamošnjem Narodnom kazalištu dobio prvi angažman. Na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost studirao glumu, a nakon diplome 1955. postaje stalnim honorarnim članom Drame HNK u Zagrebu te tumači Bernarda (R. Marinković i B. Violić, Zagrljaj) i Lobyja (F. Dürrenmatt, Posjet stare dame). God. 1959. prelazi u Zagrebačko gradsko kazalište »Komedija« gdje ostaje do 1970. Tu ostvaruje više dramskih uloga, napose likova asketa i patnika kojima je pristajao likom i glasom. Ističu se Freddie Vandestuyt (P. Ustinov, Romanov i Julija), Stari gospodin (E. Ionesco, Nosorog), Gospodin Toto (L. Pirandello, Čovjek, zvijer i krepost), Pijanist (J. Anouilh, Orkestar) i Rabin (J. Bock i J. Stein, Guslač na krovu). Od god. 1976. ponovno nastupa u HNK kao Peharek i Don Kuzma (R. Marinković i K. Spaić, Kiklop) te Ivan (R. Marinković, Pustinja), a 1977. u Teatru &TD tumači šest uloga od kojih je posebice zapažen Umjetnik (T. Rózewicz, Odlazak umjetnika u gladovanju). Nastupao je i na Dubrovačkim ljetnim igrama kao Arkadij (Prikazanje života i muke sv. Ciprijana i Justine) te Splitskom ljetu kao Pulitik (B. Jonson, Volpone) i Bonaventura (R. Marinković, Albatros), također u kazalištu »Bagatella«, s glumačkim družinama »Histrion« i »Akter« te u Akademskom kazalištu. Na Maloj sceni nastupio je kao Amanuensis/Geronte (T. Kushner-P. Corneille, Iluzija), a u Dramskom kazalištu »Gavella« bio je Simeonov Piščik u Čehovljevu Višnjiku te Toma u Marinkovićevoj Gloriji. Zapažen je i u nekoliko uloga na filmu (Pravda A. Babaje, 1962; Seljačka buna 1573. V. Mimice, 1975; Ljubavna pisma s predumišljajem Z. Berkovića) i na TV.
LIT.: D. Foretić: Drama o nenapisanoj drami. Vjesnik, 38(1977) 29. X, str. 14. — N. Frndić: Rožević korigira Kafku. Borba (Beograd), 56(1977) 27. X, str. 11. — J. Puljizević: Ovu igru nitko ne dobiva. Oko, 10(1982) 14–28. X, str. 6. — Ž. Stublija: Pogubni suvišak glume. Vjesnik, 43(1982) 5. X, str. 6.
Boris Senker i Zvonka Cizelj-Ljubić (1998)
