FICI, Ivo

FICI, Ivo, dramski glumac (Vinkovci, 25. XI. 1927 — Zagreb, 27. XI. 1987). Gimnaziju je završio u Vinkovcima 1949, a studij glume na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu 1955. Nastupati je počeo u Gradskom kazalištu u Vinkovcima 1949, nastavio 1954. u Zagrebačkom dramskom kazalištu (danas Dramsko kazalište »Gavella«). Istančanu psihologiju i besprijekoran scenski govor pokazao je kao Géronte (Molière, Scapinove spletke), Artrotog (Plaut, Hvalisavi vojnik), James (E. O’Neill, I ledar dođe), te u naslovnoj ulozi Čehovljeve drame Ujak Vanja. Vrsnu glumačku preobrazbu postizao je u ulogama staraca pa je i manjim ulogama prinosio dojmljivosti predstava. Sudjelovao je u uprizorenju Gogoljeve Ženidbe, u Čehovljevim dramama Galeb i Drama bez naslova, Steinbeckovim O miševima i ljudima, Lorkinoj Krvavoj svadbi, Krležinim djelima U logoru i Kraljevo, Kohoutovoj Takvoj ljubavi, Feydoovu Magarcu, Marinkovićevu Zagrljaju i Tucićevu Povratku. U Teatru &TD igrao je u Brešanovoj komediji Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja te Novakovim Mirisima, zlatu i tamjanu. Na Dubrovačkim ljetnim igrama nastupio je u Brechtovu Životu Eduarda II, Matkovićevu Heraklu te Držićevu Dundu Maroju. God. 1963. dobio je Nagradu grada Zagreba za nastup u radio-drami I. Ivanca Krik, 1965. Nagradu RTV-a za sudioništvo u TV-drami Gospodin Fulir (prema prozi V. Majera). Bavio se enigmatikom te stekao naslov zagonetačkog velemajstora; povremeno je pisao pjesme i priče te ih objavljivao u Izvoru i osječkoj Reviji. Jedan je od autora u zbirci Susreti osmorice (Vinkovci 1950) i antologiji vinkovačkih pisaca Lirika (Vinkovci 1955); posmrtno mu je objavljena i samostalna knjiga stihova Jablani uz cestu. God. 1993. na Festivalu glumca u Vinkovcima utemeljena je Nagrada »Ivo Fici« za najboljega mladog glumca.