FILIP IZ NOVOG VINODOLSKOG, glagoljaški pisac (Novi Vinodolski, XV. st. — ?, 24. V. poslije 1506). Iako se spominje u mnogim suvremenim zapisima, nema točnih podataka o njegovu životu. Tako se u Bužama 5. VI. 1485. navodi kao svjedok »domin Filip«, koji bi mogao biti istovjetan s Filipom iz Novog Vinodolskog. Bilješka iz 1496. na koricama Prvoga novljanskog brevijara (1459), pisana za haranja kuge u Novom, spominje ga kao svećenika župne crkve sv. Filipa i Jakova u Novom. Novljani su tada podignuli oltar u čast Majke Božje, mučenikâ sv. Fabijana i Sebastijana, i sv. Roka te ga dali na upravljanje Filipu. Na moćniku, koji je nekada pripadao oltaru kapelice sv. Fabijana i Sebastijana, čita se glagoljski zapis: »Tu škrinicu učini popь Filipь ki biše prokor(a)turь ov(o)ga (o)ltara.« U glagoljskom Novljanskom misalu (druga pol. XV. st.) sam pop F., »provendar sv. Lucije«, ostavlja 1499, ili nešto kasnije, opširan glagoljski zapis o smrti modruškog biskupa Krištofora i drugim novljanskim događajima. To je jedini pouzdani uzorak Filipova rukopisa. God. 1500. bio je u Rimu s dvjema sestrama i zapisao se u bratovštinu Sv. Duha: »30. octob. Filippus de Nouo de Sclauonia, presbiter, cum sorore Ursula et Katarina«. U kalendaru odlomka jednoga glagoljskog misala, napisana u Novom Vinodolskom, sačuvao se zapis na 24. svibnja: »I ta dan umri dobri domin Filip.« F. je napisao (i preveo) Blagdanar koji se sačuvao u prijepisu popa Andrija iz 1506. kako govori eksplicit kodeksa: »S’vršene esu k’nige te ke se zovu Blagdanar na slavu b(o)žiju i s(ve)te Marie i nega s(ve)tih’. I prěpisah’ e is knig’ poč’tovana muža g(ospo)d(i)na Filipa v Novom’. I is’pisah’ e è pop’ An’drii v’ Novom’ v kući s(ve)tih’ mučenik Kuz’mi i Domièna. I s’vršene biše miseca av’gus’ta dan’ 28 na dan’ s(ve)tago Av’gus’tina biskupa ispověd’nika na let’ g(ospo)dnih’ 1506.« Prijepis je završio fratar Stipan s Krka (rubrike crvenom bojom), zapisavši da je knjiga namijenjena »ocu priuru fratru Ivanu Pažaninu«, nedvojbeno prioru pavlinskog samostana sv. Marije na Ospu pokraj Novoga. Glagoljski Blagdanar (danas u Arhivu HAZU u Zagrebu, sign. IV a 99) ima 103 folija ispisana na papiru lijepom knjižnom minuskulom, na čakavskom novljanskog tipa s crkvenoslavenskim dijelovima (biblijski navodi), a sadržava govore na svetačke blagdane tijekom cijele crkvene godine, ukupno 51 propovijed, s legendama i čudesima (primjerima, prilikama) iz života svetaca. Pripada europskim djelima Sermones de sanctis, a preveden je s vrlo raširene i popularne latinske kompilacije poljskog dominikanca Peregrina. Hrvatski je prijevod nastao u XV. st. prema mlađoj redakciji Peregrinove kompilacije i drži se jednim od najboljih djela propovjedne i književne proze hrvatskog srednjovjekovlja, značajnim osobito zbog hrvatskih tekstova iz glasovite Legende auree. Jedan list Blagdanara u franjevačkom samostanu u Glavotoku na Krku mogao bi biti iz Filipova rukopisa (V. Štefanić).
LIT.: F. Rački: Cèrtice iz domaće cèrkvene pověstnice, 4. Zagrebački katolički list, 8(1857) 47, str. 361–363. — I. Kukuljević Sakcinski: Listine hrvatske, 1. Zagreb 1863, 123–124, 164–165. — I. Črnčić: Nekoliko južnih Sloviena zapisanih od 1478 do 1520 godine u bratštinu sv. Duha u Rimu. Starine, 1883, 15, str. 175. — Đ. Šurmin: Hrvatski spomenici, 6. Zagreb 1898, str. 305–307, 397–398, 426–427. — I. Milčetić: Hrvatska glagolska bibliografija. Ibid., 1911, 33, str. 12–13, 61–62, 330–331, 461–462. — R. Strohal: Blagdanar popa Andrija iz Novoga. Kršćanska škola, 16(1912) 8, str. 198–202. — Isti: Hrvatski glagolski književnik pop Filip iz Novoga u Vinodolu. Nastavni vjesnik, 21(1912) 3, str. 234–236. — Isti: Hrvatska glagolska knjiga. Zagreb 1915, 131–134. — Isti: Čitanka iz književnih djela starih bugarskih, hrvatskih, srpskih i slovenačkih u I periodu. Zagreb 1921, 86–87, 146–148. — Isti: Dva stara hrvatska spomenika iz vlastelinskog grada u Jaski. Obzor, 76(1935), 186, str. 1. — J. Vajs: Najstariji hrvatskoglagoļski misal. Zagreb 1948, 22–23. — J. Vrana: Hrvatskoglagoljski Blagdanar. Rad JAZU, 1951, 285, str. 95–179. — V. Štefanić: Josip Vajs, Najstariji hrvatskoglagoljski misal. Slovo, 1(1952) 49. — Isti: Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije, 1. Zagreb 1969.
Ivanka Petrović (1998)
