FILIPOVIĆ, Vladimir, filozof (Ludbreg, 26. VII. 1906 — Silba, 26. VI. 1984). Klasičnu gimnaziju pohađao u Bjelovaru i završio 1925. u Zagrebu, gdje 1929. diplomira filozofiju i slavistiku te 1930. doktorira tezom Problem vrijednosti. Historijska i kritičko-sistematska rasprava na Filozofskom fakultetu. Šk. god. 1926/27. studirao u Njemačkoj u M. Dessoira i C. Stumpfa. Radio kao suplent na gimnazijama u Karlovcu i Korenici do 1932, kada je postao asistentom na katedri za filozofiju zagrebačkoga Filozofskog fakulteta. Kao budući nasljednik A. Bazale na toj je katedri postao docentom 1939, izvanrednim profesorom 1952. i redovitim profesorom 1957. Umirovljen je 1976, ali je i dalje predavao na poslijediplomskom studiju u Dubrovniku, na zadarskom Filozofskom fakultetu i psihologiju glume na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost. Također je bio direktor Instituta za filozofiju, glavni i odgovorni urednik časopisa Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, što ga je sâm pokrenuo 1975, te urednik serije Monografije o učiteljima filozofije na Zagrebačkom sveučilištu, koju je pokrenuo uz stotu obljetnicu obnovljenoga Hrvatskog sveučilišta u Zagrebu (1974) i kao prvu knjigu u njoj reprintirao Bazalin Filozofijski portret Franje Markovića, prvog profesora filozofije. Znanstvenim i stručnim radovima i člancima (više od 140 bibliografskih jedinica) surađivao je u zbornicima, časopisima i novinama Napredak (Zagreb 1934), Nastavni vjesnik (1935, 1942), Obzor (1937), Hrvatska revija (1938), Hrvatsko kolo (1942), Pedagoški rad (1947), Narodni list (1950), Vjesnik (1950, 1977), Ljetopis JAZU (1952), Pogledi (1952/53), Pozorište (1955, 1964), Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Zagrebu (1955), Filozofija i sociologija (Beograd 1957), Nova scena (1957/58), Zbornik Zagrebačke klasične gimnazije 1607–1957 (1957), Südostforschungen (München 1958), Die Welt der Slaven (Wiesbaden 1958), Actes du Symposium international R. J. Bošković (Beograd—Zagreb—Ljubljana 1961), Praxis (1965), Dubrovnik (1969), Zadarsko otočje (zbornik; 1974), Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine (1975, 1978, 1982–84). Pisac je pogovora prijevodima djela Platona (Država. Zagreb 1942; Zakoni. Zagreb 1957), E. Sprangera (Oblici života. Zagreb 1942), Lukrecija (O prirodi. Zagreb 1952), I. Kanta (Dvije rasprave. Zagreb 1953; Kritika praktičnoga uma. Zagreb 1956; Kritika čistoga uma. Zagreb 1984), G. W. F. Hegela (Fenomenologija duha. Zagreb 1955; Filozofija povijesti. Zagreb 1966), J. G. Fichtea (Odabrane filozofske rasprave. Zagreb 1956), M. Schelera (Položaj čovjeka u kozmosu. Sarajevo 1960) i F. Petrića (Nova sveopća filozofija. Zagreb 1979). Uredio Filozofijski rječnik (Zagreb 1965, 19842). Bio suradnik Hrvatske enciklopedije i urednik struke filozofija u HBL. U svojim filozofijskim relevantnim radovima F. zapravo tematski proširuje i problematski produbljuje svoju disertaciju Problem vrijednosti. U prvom povijesnom dijelu rekonstruira genezu »vrijednosnog problema kao specifičnog filozofskog problema« potkraj prošloga i na poč. XX. st. polazeći pri tome od Nietzscheove osnovne ideje »prevrednovanja svih vrednota« (Umwertung aller Werte) i od H. Lotzea, koji je »vrednote metafizički fundirao, a psihologijski izveo«, kako F. u svom radu Pedagogija i aksiologija (Napredak, 1934) rekapitulira stav iz disertacije. Nadahnjujući se velikim aksiolozima poput M. Schelera i N. Hartmanna, F. se, odbacujući naturalizam i idealizam i uz njih vezane sustave i teorije vrijednosti, u raspravi Filozofija i život (Hrvatska revija, 1938) priklanja onim shvaćanjima »u kojima je opet nađen konkretan čovjek« koji »dobiva posebno mjesto i svoju naročitu vrijednost u kozmosu«. Ta ga ideja vodi do interesa za filozofiju kulture što nalazi svoj izraz u radu Sudbina kulturnoga života (Nastavni vjesnik, 1942) (za koji u bilješci kaže da je »odlomak« poglavlja o Problemima kulturne morfologije iz rukopisa knjige Čovjek i kultura, koji rukopis do sada nije pronađen), u raspravi Smisao i vrijednost tehnike (zbornik Čovjek i tehnika, Zagreb 1944) te u referatu Aufgabe der Kulturphilosophie heute (održanom na XIV. svjetskom filozofskom kongresu u Beču 1968). Posebnu skupinu stručnih radova čine srednjoškolska Logika (1941) te tri knjige Filozofske hrestomatije (što ju je pokrenuo i uređivao pri Matici hrvatskoj), i to Filozofija renesanse (1956), Klasični njemački idealizam (1962) i Novija filozofija zapada (1968). Od osobita značenja je njegovo zalaganje da se u hrvatskom prijevodu izdaju klasična djela iz filozofije (pod njegovim uredništvom izdana su glavna djela klasičnoga njemačkog idealizma) te pokrene projekt Istraživanje hrvatske filozofske baštine i izdavanje kapitalnih djela iz starije hrvatske filozofije (uredio je prva latinsko-hrvatska izdanja glavnih djela F. Petrića i J. R. Boškovića). Držeći se ideje svojih predšasnika F. Markovića i A. Bazale da je filozofija konstitutivni element smislena ljudskog življenja kako pojedinca tako i naroda, nasljedujući njihov primjer ne samo predanih učitelja filozofije nego i svestrano angažiranih kulturnih poslenika, F. je od ranih 1930-ih pa sve do svoje smrti i izvan stručnih i akademskih okvira intenzivno djelovao i dao svoj svagda prepoznatljiv prinos na mnogim područjima nacionalnoga kulturnog života.
DJELA: Moderna psihologija u pedagogiji. Zagreb 1938. — Logika za srednje škole. Zagreb 1941. — Filozofija renesanse. Zagreb 1956, 1983. — Klasični njemački idealizam. Zagreb 1962. — Novija filozofija zapada. Zagreb 1968.
LIT.: (I. Esih): »Nastavni vjesnik«. Broj 1.–3. za škol. god. 1935/36. Obzor, 76(1936) 11, str. 2. — M. D(emarin): Dr. Vladimir Filipović, »Moderna psihologija u pedagogiji«. Savremena škola, 13(1939) 9/10, str. 285–289. — J. Baugut: Dr. V. Filipović, Logika. Nastavni vjesnik, 50(1941–42) 1, str. 82–84. — T. Smerdel: Prievod Platonove »Države«. Hrvatski narod, 5(1943) 707, str. 2. — V. Dumbović: Značenje i vriednost tehnike – predavanje V. Filipovića u Pučkom sveučilištu iz područja filozofije života. Kršćanska škola, 48(1944) 5/6, str. 83–84. — A. Schmaus: Filipović, Vladimir, Filozofija Renesanse i odabrani tekstovi filozofa (Philosophie der Renaissance u. ausgewählte Texte aus den Philosophen). Agram, Matica Hrvatska 1956. Südost-Forschungen (München), 16(1957) str. 226–227. — I. Bilankov: Filozofija i historija filozofije. Vladimir Filipović, Novija filozofija Zapada. MH, Zagreb 1968. Kolo, 7(1969) 5, str. 476–478. — B. Bošnjak: Vladimir Filipović. In memoriam. Filozofska istraživanja, 4(1984) 3, str. 293–294. — F. Zenko: In memoriam. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 10(1984) 1/2(19/20), str. 3–5. — M. Brida: Ozbiljavanje smisla filozofije u ponašanju Vladimira Filipovića. Ibid., 11(1985) 1/2(21/22), str. 155–161. — D. Budiša: Životopis i bibliografija prof. Vladimira Filipovića. Svesci, 1985, 58, str. 86–91. — Ž. Dadić: Nastojanja Vladimira Filipovića na zbližavanju filozofije i prirodnih znanosti. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 11(1985) 1/2(21/22), str. 201–205. — H. Festini: Dr. Vladimir Filipović, profesor zagrebačkog Filozofskog fakulteta i Odsjeka za filozofiju u Zadru. Ibid., str. 207–208. — Lj. Schiffler: Uz tematiku hrvatske estetičke misli razdoblja renesanse. Ibid., str. 195–200. — A. Vukasović: Smisao za pedagogijska nastojanja i odgojne vrednote (posvećeno uspomeni na Vladimira Filipovića). Ibid., str. 183–193. — F. Zenko: Život i djelo Vladimira Filipovića kao signum temporis. Ibid., str. 163–181. — B. Kalin: Vladimir Filipović kao učitelj filozofije. Ibid., 12(1986) 1/2(23/24), str. 219–227. — G. Paro: Profesor Filipović i kazalište. Ibid., str. 229–235.
Franjo Zenko (1998)
