FILJAK, Ranko

FILJAK, Ranko, pijanist i pedagog (Zagreb, 13. XII. 1927 — Zagreb, 16. II. 1983). Glasovir učio najprije na zagrebačkoj Srednjoj muzičkoj školi u Elvire Marsić, potom studirao na Muzičkoj akademiji u I. Mačeka te S. Stančića i diplomirao 1954. God. 1955–58. nastavnik glasovira na Muzičkoj školi »Vatroslav Lisinski«, od 1958. profesor na Muzičkoj akademiji i 1981–83. pročelnik Klavirskog odjela. Koncertnu karijeru započeo još za studija (1952) i već je prvim nastupima pobudio pažnju glazbene javnosti svojim natprosječnim glazbenim darom. Otada je, nastupajući puna tri desetljeća, priredio velik broj solističkih koncerata u zemlji te na mnogim turnejama u inozemstvu (Italija, Čehoslovačka, Poljska, Rusija). Često je nastupao uz orkestre pod ravnanjem istaknutih dirigenata, npr. A. Janigra, L. Matačića, F. Zauna, Malcolma Sargenta, Zubina Mehte i drugih, izvodeći mnoga koncertna djela prvi put u nas, posebice I. klavirski koncert u d-molu J. Brahmsa (1954), Četiri temperamenta za glasovir i gudače P. Hindemitha (1957), III. klavirski koncert u C-duru S. S. Prokofjeva (1958), Klavirski koncert S. Horvata (1967). Nastupao je i u mnogim komornim sastavima surađujući najviše s violinistima i violončelistima, među kojima su C. Ferras, V. Dančenko, R. Forest, D. Kovacs, Jelka Stanič, T. Šestak, R. Klopčić, Maja Dešpalj, D. Kukulj, A. Janigro, H. Bress, Colette Frantz, I. Kviring, J. Kregger, Y. Neaman te violist S. Passagio, pjevačice Nada Putar-Gold i Zdenka Žabčić-Hesky, harfistica Paula Uršić-Petrić, čembalistica Zuzana Ružičkova. Posebnost Filjakove nadarenosti očitovala se u neobičnoj senzibilnosti, maštovitosti i umjetničkoj znatiželji, čime se od prvog nastupa predstavio kao pijanist izrazite osobnosti. Međutim, želeći što dublje proniknuti u bit glazbenih djela, neprekidno je usavršavao svoje glasovirsko umijeće, primao nove poticaje te izgradio svoj individualni, uvijek prepoznatljivi pijanistički stil. U godinama pune umjetničke zrelosti njegovo se muziciranje odlikovalo virtuoznošću visoke razine te posebnošću pristupa, proživljavanja i tumačenja glazbe po čemu su pojedine njegove interpretacije dosezale razinu stvaralačkog čina. F. je ostvario repertoar široka raspona od baroknih (D. Scarlatti, J. S. Bach) i klasičnih skladba (W. A. Mozart, L. van Beethoven), do romantičkih, impresionističkih i suvremenih (I. Stravinski, D. D. Šostakovič), no njegov se umjetnički temperament najjače očitovao u interpretacijama djela F. Chopina, R. Schumanna, Brahmsa, F. Liszta, A. N. Skrjabina, S. S. Prokofjeva. Rado je izvodio i skladbe hrvatskih skladatelja M. Cipre, B. Papandopula, B. Bjelinskog, I. Maleca, S. Horvata, pa je zaslužan za mnoge njihove praizvedbe i gramofonske snimke. Usporedo s koncertnom karijerom F. se posvetio i pedagoškoj djelatnosti prenoseći studentima sav svoj umjetnički potencijal i znanje. U njegovoj je klasi diplomiralo 28 studenata, među kojima K. Kraus, D. Terbovc, R. Andres i Maja Petyo. Za svoje je pijanističke dosege više puta nagrađen, među ostalim Nagradom grada Zagreba (1960) za izvedbu III. koncerta za klavir i orkestar S. S. Prokofjeva i Nagradom Milka Trnina (1962) za izvanredna postignuća na polju glazbene umjetnosti u sezoni 1961/62. Snimio je više samostalnih LP ploča, posebice 1973. J. Brahms: Izbor skladbi; J. S. Bach: Wohltemperiertes Klavier, 1–2 (zajednički projekt s pijanistima V. Krpanom, S. Radićem, Pavicom Gvozdić i J. Murajem), zatim 1976. u ciklusu Suvremeni hrvatski glazbenici ploču sa skladbama Chopina, Bacha, Horvata (1976) i u istom ciklusu s tenorom J. Novoselom ploču Hrvatska popijevka. Sudjelovao je pojedinačnim izvedbama na snimkama sveukupnih Beethovenovih glasovirskih sonata i onih posvećenih hrvatskom stvaralaštvu (autorske ploče M. Cipre, S. Horvata).