FIRDUS (Firdusović, Firdussovich, Perdusović, Virdussovich), begovska obitelj (XV–XX. st.). Na temelju obiteljske predaje dugo se mislilo da su Firdusi turskoga, odn. perzijskog podrijetla. Utvrđeno je, međutim, da pripadaju starom bosanskom plemstvu i da vode podrijetlo od islamiziranog člana hrvatske plemićke obitelji Rajčić s područja Livna. Potkraj XIV. i na poč. XV. st. spominje se jedan od Rajčića, knez Vlatko od Bistrice kraj Livna, a na njih i danas uspomenu čuva Rajčevac, naziv za dio grada u kojem su se dugo nalazile ruševine Firdusovih kuća. Obiteljska predaja zna za pretka koji je potkraj XV. st. sudjelovao u borbama oko Knina. Neki islamizirani Rajčić (Firdus) išao je u doba Mehmed-paše Sokolovića (1549–79) kao turski izaslanik u Perziju. God. 1645. u Livnu je živio poimence nepoznati aga Firdus, a 1686. Klišani su prilikom provale u Livanjsko polje zarobili bega Firdusa, kojega P. Šilobadović u svojoj Kronici naziva Perdusovićem. U drugoj pol. XVII. st. Firdusi su držali Kninsku kapetaniju. Kao kapetan Knina spominje se 1662. Mustaj-beg, a na to mjesto došao je ponovno nakon Mehmed-bega Atlagića (1664–77) i ostao do 1688. kada je smrtno ranjen pri mletačkoj opsadi Knina. Njegova nasljednika Ali-bega zarobili su Mlečani kada su u rujnu zauzeli Knin. U prvoj pol. XVIII. st. Firdusi su ugledom i značenjem zaostajali za pripadnicima livanjskih obitelji Atlagić i Ljubunčić. Nakon smrti livanjskoga kapetana Hasana Ljubunčića, čast livanjskih kapetana za gotovo je čitavo stoljeće prešla na članove obitelji Firdus. Prvi Firdus kapetan Livna bio je Ahmed-beg I (1740–52) koji je obnašao također službu zamjenika bosanskog vezira (muselima). Oko 1750. sagradio je u Livnu četverokatnu kamenu kulu koja je srušena 1921. God. 1752. protiv njega su se pobunili prvaci (baše) neretvanski, skopljanski, ramski, duvanjski i livanjski, napali na Livno, opljačkali ga, a kapetana ubili. Naslijedio ga je sin Ahmed-beg II (1752–75). S drugim bosanskim kapetanima vodio je 1760. vojsku protiv pobunjenika u Mostaru, a 1766. suzbijao je napadaje hajduka S. Sočivice. Naslijedili su ga sin Ibrahim-beg I (1775–83) i unuk Ahmed-beg III (1783–1804). Za maloljetnosti ovoga kapetanijom je upravljao stric Jusuf-beg I (1783–93). Oko 1785. iz temelja je obnovio livanjsku džamiju Džumanušu. Nakon smrti Ahmed-bega III. livanjskim kapetanom postao je njegov maloljetni sin → IBRAHIM-BEG II. Abdurahman-beg (umro 1865), stariji sin kapetana Ibrahim-bega II, nije obnašao nikakvu javnu službu, a brat mu Muhamed-beg živio je povučeno na imanju u Livnu do austrougarske okupacije BiH 1878. kada se s obitelji odselio u Carigrad, gdje je umro 1879. Njegov sin Ibrahim-beg III. umro je u Carigradu 1900. Abdurahmanov sin → ALI-BEG bio je političar i ostavio dva sina, Osman-bega i Omer-bega, koji su živjeli u Sarajevu. Osman-beg se bavio lovstvom i pisao za Lovac (Beograd 1934), Lovački glasnik (Novi Sad 1938), Jugoslavenski list (1939), Lovački list (1940) i Zelenu poštu (1940), a u Jugoslavenskom listu (1938) napisao je članak o svojoj obitelji.
LIT.: I. F. Jukić (S. Bošnjak): Zemljopis i poviestnica Bosne. Zagreb 1851, 142, 148. — M. Batinić: Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini za prvih šest viekova njihova boravka, 3. Zagreb 1887, 136, 207. — S. Zlatović: Kronika O. Pavla Šilobadovića o četovanju u Primorju (1662–86). Starine, 1889, 21, str. 113. — V. Ćorović: Nekoliko fojničkih pisama. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 21(1909) 4, str. 483–484. — J. Jelenić: Kultura i bosanski franjevci, 1. Sarajevo 1912, 147. — M. Batinić: Franjevački samostan u Fojnici od stoljeća XIV do XX. Zagreb 1913, 82–83. — H. Kreševljaković: Odakle su i šta su bosansko-hercegovački muslimani? Danica, koledar i ljetopis društva svetojeronimskoga, 1916, str. 328. — J. Jelenić: Ljetopis franjevačkog samostana u Kr. Sutjesci. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 37(1925) str. 6; 38(1926) str. 4, 10. — J. Matasović: Fojnička regesta. Spomenik Srpske kraljevske akademije (Beograd), 1930, 66, str. 201. — M. Šahinović-Ekremov: Hana Pehlivana. Napredak, 9(1934) 1, str. 7. — V. Čubrilović: Poreklo muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini. Jugoslovenski istoriski časopis (Ljubljana—Zagreb—Beograd), 1(1935) 3/4, str. 386, 395, 398. — A. Firdus: Odgovor g. Rešadu Kadiću. Novi behar, 8(1935) 14, str. 250. — Isti: Moja završna riječ. Ibid., 17/18, str. 322. — R. Kadić: Odgovor na »odgovor«. Ibid., 15, str. 268–269. — M. Mandić: Gradine, gromile i druge starine u okolici Livna. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 47(1935) str. 13, 16. — K. Gujić (K. G.): Hrvatsko podrijetlo begova Firduza. Obzor, 76(1936) 145, str. 2. — R. Roter Progonski (R. R:): 100-godišnjica pobune u Livnu. Jutarnji list, 25(1936) 8778, str. 24. — H. Kreševljaković: Džamija i vakufnama Muslihuddina Čekrekčije. Prilog povijesti Sarajeva XI. stoljeća. Glasnik Islamske vjerske zajednice, 6(1938) 1, str. 19. — D. Petranović: Ali beg Firdus (vođa muslimana iz Bosne i Hercegovine u doba borbe protiv Austro-Ugarske). Dubrovnik, 25(1938) 51, str. 2–3. — H. Ćemerlić: Alibeg Firdus. Borba muslimana za vjersko-prosvjetnu autonomiju. Gajret, kalendar, 1939, str. 330. — K. Gujić: Hrvatsko podrijeklo begovskih familija u zapadnoj Bosni i Hercegovini. Hrvatski narod, 5(1943) 734, str. 5. — B. Desnica: Istorija kotarskih uskoka, 1. Beograd 1950, str. 107–108, 335; 2. 1951, str. 239, 246. — H. Kreševljaković: Kapetanije i kapetani u Bosni i Hercegovini. Godišnjak Istoriskog društva BiH, 2(1950) str. 114, 133, 135. — A. Bejtić: Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini. Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, 1953, 3/4, str. 231, 281. — H. Kreševljaković: Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini. Naše starine, 1954, 2, str. 79. — A. Bejtić: Bosanski namjesnik Mehmed paša Kukavica i njegove zadužbine u Bosni (1752–1756. i 1757–1760). Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, 1956–57, 6/7, str. 111. — H. Ćurić: Posljednji livanjski kapetan Ibrahim-beg II Firdus. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, NS 1957, 12, str. 97–100, 114–115. — M. Petrić: Geografski i historijski pregled. Ibid., 1960–61, 15/16, str. 28–29. — M. Hadžijahić: Turska komponenta u etnogenezi bosanskih Muslimana. Pregled, 56(1966) 11/12, str. 501. — B. Zlatar: O nekim muslimanskim feudalnim porodicama u Bosni u XV i XVI stoljeću. Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu, 14(1978) 14/15, str. 87, 97. — B. Benić: Ljetopis sutješkog samostana. Sarajevo 1979, 163, 242, 255. — H. Kreševljaković: Kapetanije u Bosni i Hercegovini. Sarajevo 1980, 40, 61–62, 64, 66, 119, 128–135.
Pejo Ćošković (1998)
