FIRINGER, Franjo (Fran), pedagog (Velika Kopanica, 23. IX. 1866 — Zagreb, 11. II. 1942). U Osijeku završio niže razrede gimnazije i učiteljsku školu 1885. Učiteljevanjem započeo u Kukujevcima u Srijemu; 1891. u zvanju pravog učitelja premješten je u nižu pučku školu u Daruvaru, gdje je iduće godine postavljen za ravnatelja, a ujedno i za ravnatelja šegrtske škole. Položivši ispit za nastavnika niže pučke škole iz jezikoslovno-povijesne struke, imenovan je 1905. ravnateljem više djevojačke škole u Zemunu; 1908. premješten je u Vinkovce, a 1910. u Petrovaradin. Od 1911. do 1914. obavlja dužnost županijskoga školskog nadzornika u Varaždinu, a poslije radi u Vladinu Odjelu za bogoštovlje i nastavu u Zagrebu. Od 1922. do umirovljenja 1924. bio je zemaljski školski nadzornik za osnovne škole. Isticao se u staleškom radu te je zaslužan za osnutak učiteljskog društva (1895) i više pučke škole u Daruvaru. U Hrvatskom pedagoško-književnom zboru osnovao je 1938. Zakladu Franje Firingera iz koje se svake godine dodjeljivala nagrada za najbolju izvornu raspravu s područja pedagogije. Hrvatski pedagoško-književni zbor imenovao ga je 1938. počasnim članom. Zajedno s Rudolfom Petrušakom objavio je članak Ljetopis Društva učiteljskih pripravnika (Napredak, 1885).
LIT.: A. Cuvaj: Građa za povijest školstva kraljevinâ Hrvatske i Slavonije, 9. Zagreb 1913, 50. — J. Rukavina: Zapisnik 61. glavne skupštine Hrv. ped. knjiž. zbora u Zagrebu. Napredak, 79(1938) 3, str. 144. — J. Demarin: Franjo Firinger. Ibid., 83(1942) 1/2, str. 53–55.
Branko Pleše (1998)
