FISCHER, Vera (Fišer), kiparica i slikarica (Zagreb, 27. I. 1925). U Zagrebu polazila II. žensku realnu gimnaziju i Trgovačku akademiju, a kiparstvo diplomirala 1951. na Akademiji likovnih umjetnosti (V. Radauš). Predavala je likovni odgoj u gimnaziji u Pazinu 1952–54, potom do 1972. u osnovnim školama u Zagrebu i Lučkom. Radi skulpture u terakoti, eksperimentira s netradicionalnim kiparskim materijalima (beton, lim, žica, bitumen, poliuretan) stvarajući nekonvencionalne skulpture-objekte, izvodi instalacije od različitih predmeta (kompozicije u suradnji s radnicima zagrebačke »Čistoće«, 1978; New York – New York, 1979). Profinjenim tonskim prijelazima bojâ slika (najčešće u ulju i kombiniranoj tehnici) suptilne ženske likove i aktove naglašene čulnosti te cvijeće i voće stiliziranih oblika (ciklusi Djevojke, 1965; Cvijeće i necvijeće, 1973). Radi crteže (Istarski motivi, 1953; Vježbe za lijevu ruku, 1961), grafike, kolaže. God. 1989. kreira Simbol pomirenja – križ s Davidovom zvijezdom na mjestu Isusova srca. Izlagala je samostalno u Zagrebu (1961, 1965, 1969, 1973, 1976, 1978, 1982, 1985, 1987–88, 1992–93, 1995), Malinskoj i Opatiji (1972), New Yorku (1978), Primoštenu (1984), Parizu (1989–90) te s Lidijom Kašpar-Stranić i Vesnom Vinski u Zagrebu (1981), a skupno na izložbama ULUH/HDLU (od 1953), Biennalu industrijskog oblikovanja u Ljubljani (1965), Zagrebačkom salonu (1968–72, 1975, 1977–78, 1980–81, 1995), izložbi Nadrealizam i hrvatska likovna umjetnost (Zagreb 1972), Triennalu hrvatskog kiparstva (Zagreb 1982, 1985), Zagrebačkoj izložbi grafike (1982, 1984, 1986), Zagrebačkoj izložbi crteža (1983, 1985, 1987, 1989, 1991). Sudionica je brojnih likovnih kolonija u domovini (Ilok, Primošten, Sisak) i inozemstvu (Austrija, Francuska). Nekoliko je skulptura izradila za javne prostore u Cazinu (BiH), Lokvama i Sisku. Bavi se industrijskim oblikovanjem; projektirala izložbene prostore na Zagrebačkom velesajmu (1955–63). Njezin se likovni izraz kreće u rasponu od apstrakcije do pop-arta, neodadaizma i neosecesije. Kiparskim se opusom uvrstila u avangardne tijekove novije hrvatske umjetnosti.
LIT.: Ž. Domljan: Izložba Vere Fišer. 15 dana, 4(1960–61) 9, str. 6. — M. Meštrović: Izvan ustaljenih okvira. Telegram, 2(1961) 20. I, str. 6. — E. Cvetkova: Slikarstvo kiparice. Večernji list, 17(1973) 25. I, str. 14. — J. Škunca: Flora erotske simbolike. Vjesnik, 34(1973) 24. I, str. 11. — Isti: V. Fischer — »Prihvaćam stvari bez šminke«. Vjesnik, 39(1978) 15. III, str. 11. — V. Kusin: Otpaci na izložbi. Ibid., 24. IV, str. 13. — V. Fischer. 30 godina u traženju nađenog i drugim igrama (katalog izložbe). Zagreb 1982. — L. Vranić-Blažinić: Blaga erotičnost. Vjesnik, 45(1985) 19. IV, str. 9. — M. Zuccon-Martić: V. Fischer. Vježbe za lijevu ruku (predgovor katalogu izložbe). Zagreb 1985. — V. Markov: I poučno i likovno. Ženski erotizam. ZET, 30(1988) 11, str. 12. — J. Depolo: V. Fischer. L. F. K. i 2 crteža (predgovor katalogu izložbe). Zagreb 1992. — B. Istranin: Tri križa. ZET, 34(1993) 5, str. 12. — T. Maroević i B. Lučić: V. Fischer. Simbol pomirenja kršćanstva i židovstva (predgovori katalogu izložbe). Zagreb 1993.
Đurđa Petravić-Klaić (1998)
