FLORSCHÜTZ, Feliks (Srećko), graditelj (Vukovar, 10. V. 1882 — Zagreb, 24. III. 1960). U Zagrebu 1902. završava Kraljevsku zemaljsku obrtnu školu (H. Bollé), 1904–06. pohađa Kraljevsku bavarsku visoku tehničku školu u Münchenu, a 1907. prakticira u arhitekta J. Vancaša u Sarajevu. Radio je u zagrebačkim atelijerima »Kaučić-Florschütz-Gyketta«, »S. Florschütz i braća Hintermeier« te samostalno. U svoje radove unosi elemente secesije, poslijesecesijskoga klasicizma, ekspresionizma i funkcionalizma, a u oblikovanju primjenjuje masivne volumene. Po njegovim su projektima u Zagrebu podignute stambene višekatnice – kuća Čobalj u Ilici, kbr. 144 (1910), Jakoby i Kiseljak u Gajevoj ul., kbr. 53–55 (1910–11), u Ul. Ribnjak, kbr. 10 (1910–13), Dobrowolsky u Nazorovoj ul., kbr. 2 (1912), Kajfeš u Kačićevoj ul., kbr. 2 (1913), Mašek na Mažuranićâ trgu, kbr. 7 (1914), Müller u Masarykovoj ul., kbr. 10 i u Miškecovu prolazu (1924), Weller u Đorđićevoj ul., kbr. 6 i Dirnbacher u Gundulićevoj ul., kbr. 21 (1930), zatim obiteljske kuće na Tuškancu, Medveščaku, u Kušlanovoj, Istarskoj, Jurjevskoj i Žajinoj ul. Između 1920. i 1923. gradi Ljevaonicu metala i tvornicu alatnih strojeva »Braća Ševčik« na Prilazu baruna Filipovića (danas Ul. grada Mainza), važnu za razvoj željeznih konstrukcija u hrvatskom graditeljstvu, koja je rijedak primjer projektiranih industrijskih građevina u nas nakon I. svjetskog rata. God. 1924. projektira prolaz između Masarykove i Varšavske ul. te kino »Europa«, u kojem posebnu pozornost posvećuje konstrukciji stropa glavne dvorane i unutarnjem uređenju. Nakon što je pao pod stečaj (1936) boravi gotovo dvije godine u kartuzijanskome samostanu u Pleterju (Slovenija), gdje radi na rekonstrukciji oltara. Od 1938. do 1941. planira i izvodi obnovu izgorjelog sela Kolarec kraj Križevaca. Tu pokušava ostvariti idealan tip seljačke kuće; različitošću veličine i vanjskog oblikovanja postiže uz tipizaciju i individualnost svake kuće. Predlaže i industrijsku proizvodnju seljačkog pokućstva. Ta je obnova jedinstven primjer sveobuhvatnog dizajna seoskih naselja u Hrvatskoj kako po kvaliteti tako i po vremenu nastanka. U posljednjoj stvaralačkoj fazi F. projektira zgrade poljodjelskih zadruga u Visokom kraj Novoga Marofa (1947–52) i Gornjoj Rijeci kraj Križevaca (1955–56) te zgradu općine u Svetom Ivanu Zelini (1950-ih). Od neostvarenih se projekata ističu oni višekatnice Müller u Varšavskoj ul. (1924) i nadgrobne kapele obitelji Sertić u Stenjevcu (1930). Sudjelovao je na natječaju za zgradu Rudarsko-bratimske zajednice (1926) i na arhitektonskoj izložbi za vrijeme Međunarodnoga kongresa graditelja (1930) u Zagrebu. Njegova se ostavština čuva u Muzeju grada Zagreba.
LIT.: A. Laslo: Arhitektonski vodič – Individualno stanovanje u Zagrebu 1900–1940. Arhitektura, 36–37(1983–84) 186/188, str. 120–133. — J. Kranjčević: Graditelj Srećko Florschütz, 1882–1960. Prostor, 2(1994) 1/2, str. 135–151. — Ista: Jedinstven primjer sveobuhvatnog dizajna ruralnih naselja u Hrvatskoj: obnova izgorjelog sela Kolarec. Sociologija sela, 32(1994) 125/126, str. 149–163.
Jasenka Kranjčević (1998)
