FODOR, Geza, liječnik (Budimpešta, 1867 — Zagreb, 11. V. 1927). Studij medicine završio u Budimpešti, potom 1893. postao prvim asistentom Interne klinike F. Korányja. Usavršivši se u inozemstvu, habilitirao se 1897. za docenta Medicinskog fakulteta u Budimpešti. Zbog slabijeg zdravlja preselio 1898. u Opatiju, gdje je kao kupališni liječnik i stalni član lječilišnog povjerenstva pridonio razvitku lječilišta. Za I. svjetskog rata mobiliziran je u posadnoj bolnici u Zagrebu, a nakon rata ostaje u Zagrebu kao liječnik Direkcije državnih željeznica. Napose se bavio problematikom dijabetesa i mijene tvari pišući o ulozi mokraćne kiseline u patogenezi nefritisa, o kliničkom pregledu mokraćnih organa i pretragama mokraće u časopisima Centralblatt für innere Medicin (Leipzig 1895), Orvósi hetilap (Budimpešta 1895), Wiener Presse (1904) te u Magyar orvósi archivium (Budimpešta), Zentralblatt für Harn- und Sexualfrage (Hamburg), Wiener medizinische Wochenschrift. Surađivao je u pisanju zbornika Abbazia als Kurort (Opatija 1906), za koji je napisao poglavlje o terapiji morskom vodom. S J. Glaxom sastavio je vodič kroz Opatiju i druga klimatska mjesta na sjevernoj obali Jadrana. Također je s opatijskim liječnicima Glaxom i J. Kurzom u Opatiji uređivao međunarodni časopis Zentralblatt für Thalassotherapie, Klimatologie, Balneologie und verwandte Wissenszweige (1909–11).
DJELA: Téli klimatikus gyógyhely és tengeri fürdö Abbazia (suautor J. Glax). Abbazia 1913.
LIT.: K. Fried: Dr. Geza Fodor. Liječnički vjesnik, 49(1927) 6, str. 207–208.
Vladimir Dugački (1998)
