FORKO, Josip, književni povjesničar i pedagoški pisac (Križevci, 12/13. III. 1847 — Osijek, 13. II. 1906). Potječe iz obitelji koja je 1661. stekla plemstvo. Pripadao joj je i pjesnik Ladislav iz Zlatara. Nakon gimnazije u Varaždinu i dvogodišnjeg učiteljevanja u Rijeci F. je završio studij na Filozofskom fakultetu u Beču 1873. Potom je predavao povijest, zemljopis i hrvatski jezik, te logiku u gimnazijama u Osijeku 1873–74, pa u Požegi. Za Khuenova banovanja više je puta premješten: 1883. u osječku realku, 1891. u Požegu i 1898. u Bjelovar. Potkraj života, 1905. vraćen je u osječku gimnaziju, gdje je umirovljen. U Požegi F. je bio prvi knjižničar Narodne čitaonice (1879). U Osijeku je ušao u suurednički krug I. B. Zocha i J. Mencina, pokretača i urednika prve Hrvatske enciklopedije, za koju je pisao natuknice iz hrvatske književnosti. Prva tri rada iz pedagogijsko-didaktične struke objavio je u Izvješću o Kraljevskoj velikoj gimnaziji u Požegi (1876, 1; 1878–79, 2–3), a poslije je surađivao u Školskim izvješćima Kraljevske velike realke u Osijeku (1884–89, 1891). U njima se Crticama iz »slavonske« književnosti u XVIII. stoljeću predstavio kao povjesničar hrvatske književnosti u Slavoniji i prethodnik T. Matića i to s četiri opširna istraživačka priloga o teže dostupnim tekstovima te pojedinim bibliofilskim izdanjima i rukopisima »najznamenitijih i najpopularnijih« ili »samo po imenu poznatih«, slabo znanih i malo čitanih pisaca. Crtice su zbog čitateljskog zanimanja pretiskane u zasebnim svescima. Crtice (izvodi iz djela s opisom sadržaja) s »raspravicama« o piscima (ocjene jezika, stila i recepcije) izvorno su i najvrednije njegovo djelo. Sadržavaju obilnu, dotad pretežito zaboravljenu književnu građu (27 pisaca i 39 tekstova na 250 stranica) koju je F. skupio po gimnazijskim i franjevačkim knjižnicama te u Strossmayerovoj knjižnici. Obuhvatio je i hrvatske pisce u Bosni (F. Lastrić), Srijemu (J. A. Vlašić), Baranji (I. Marević), Bačkoj (G. Peštalić) i središnjoj Mađarskoj (E. Pavić, A. J. Knezović), koji su »u Slavoniji i sami djelovali«, naglasivši povijesnu, jezičnu, kulturnu i književnu cjelovitost, povezanost sa slavonskim zavičajnim piscima, kojima pripadaju i pisci iz Dalmacije (V. Došen) i Like (J. Krmpotić). Crtice je pisao s nakanom da »čitajuću publiku i učeću se mladež« upozna s pouzdanom slikom hrvatske zavičajne književnosti i kulturnim stanjem hrvatskog naroda u XVIII. st. uvjeren da je slavonska književnost »važan odsjek« hrvatske književnosti.
DJELA: Crtice iz »slavonske« književnosti u XVIII. stoljeću, 1–4. Osiek 1884, 1886–1888 (ponovljeno izd. s pogovorom o piscu: Vinkovci 1995). — Kako je p. Emerik Pavić u prošlom stoljeću u latinski jezik prevodio pjesme slavnoga fra Andrije Kačića. Osijek 1889.
LIT.: -t.-: Crtice iz slavonske književnosti u XVIII. stoljeću. Sakupio J. Forko. Narodne novine, 53(1887) 29, str. 4. — (Nekrolozi): Die Drau, 39(1906) 20, str. 2; Narodna obrana, 5(1906) 35, str. 3; Osječki tjednik, 1(1906) 2, str. 5. — T. Matić: Prosvjetni i književni rad u Slavoniji prije preporoda. Zagreb 1945. — K. Georgijević: Hrvatska književnost od XVI do XVIII stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni. Zagreb 1969, 306. — F. Potrebica: Povijest knjižnica Požeške kotline. Zagreb 1976, 22. — Isti: Tri stoljeća požeške gimnazije. Požega 1994. — Z. Šundalić: Literarne raspravice Josipa Forka o slavonskoj književnosti 18. stoljeća. Mogućnosti, 47(1995) 7/9, str. 18–31.
Stanislav Marijanović (1998)
