FOSIĆ, Marija Tarzicija

FOSIĆ, Marija Tarzicija (Terezija), skladateljica i orguljašica (Molve, 7. X. 1895 — Osijek, 11. XI. 1958). Polazila višu djevojačku školu Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka u Zagrebu (1907–11) gdje je počela učiti glasovir, orgulje i violinu u Cecilijane Kobal. Stupivši 1915. u Družbu, nastavila učiti privatno glasovir, orgulje i kompoziciju u F. Dugana st., a pjevanje u Nade Eder-Bertić te je položila učiteljske ispite iz glasovira 1920. u glazbenoj školi HGZ i iz pjevanja 1924. na Muzičkoj akademiji. God. 1920–40. predavala pjevanje u Učiteljskoj školi te 1940–45. u ženskoj realnoj gimnaziji sestara milosrdnica sv. Vinka; uz to obavljala orguljašku službu u samostanskoj crkvi u Zagrebu. Nakon rata bila je orguljašica i dirigent pjevačkih zborova u crkvi sv. Vinka u Sarajevu (1947–49), zatim u župnim crkvama u Molvama (1949–50), Gradecu (1950–51), Zlarinu (1951) i Osijeku (1951–58). Skladala je mise (latinske, staroslavenske i hrvatske), motete, himne, preludije za orgulje, nekoliko skladba za gudački kvartet i za glasovir, scensku glazbu te veći broj prigodnih nabožnih pjesama za zborne sastave ili za solo glas uz pratnju orgulja ili glasovira. Za tekstove je uzimala pjesnička djela suvremenih hrvatskih katoličkih pjesnika (Đ. Arnold, J. Korner, A. Kokić, I. Poljak, Bernardina Horvat i dr.). Skladbe su joj dijelom objavljene u glazbenim prilozima časopisa Sv. Cecilija 1922–26 (Veliča duša moja, Magnificat za jednoglasni zbor i orgulje, br. 4), 1930–32, 1934 (Misa u čast predragocjene Krvi Isusove za troglasni ženski zbor i orgulje, br. 3) i 1936. Skladbe su često izvodili crkveni i školski pjevački zborovi; od većih je Missa in honorem S. Vincenti a Paolo za ženski zbor i orgulje prvi put izvedena u Zagrebu 1937, scenska glazba za alegoriju U sjenama povijesti za gudački orkestar u Zagrebu 1942 (dirigent B. Papandopulo), Misa u čast Majke Divne za ženski zbor i orgulje u Osijeku 1954, motet Tko je Ona? za mješoviti zbor i orgulje, u drugoj verziji za ženski zbor i orgulje u Zagrebu 1995 (prigodom proslave 150. obljetnice dolaska sestara milosrdnica u Hrvatsku). Prema A. Vidakoviću (Muzička enciklopedija, 1. Zagreb 1971) njezine skladbe »pokazuju strogost škole, ali i zvučnost, osobito zbornog stavka«. Skupljala je hrvatske nabožne popijevke pa je nekoliko zapisa s popratnim komentarom objavila u Sv. Ceciliji (Nekoliko arija hrvatskih narodnih pobožnih pjesama i Petrova majka ne može u raj, 1930, 3–5). Životopis s iscrpnim popisom sačuvanih skladba napisala je Anđela Samardžić u diplomskom radu Sestra M. Tarzicija Fosić, 1967 (rkp. u Institutu za crkvenu glazbu Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu).