FRAIT, Božidarka

FRAIT, Božidarka, filmska glumica (Velika Žuljevica, 11. XI. 1940). Kao ratno siroče s kozaračkog područja usvojila je zagrebačka obitelj Frait. U Zagrebu je maturirala 1964. te diplomirala glumu na Akademiji za kazalište, film i televiziju 1968. U razdoblju 1973–77. zaposlena u Zagrebačkom kazalištu lutaka, a 1983–93. tajnica je i pomoćnica režije na HTV. Glumiti je počela na početku 1950-ih u zagrebačkom Pionirskom kazalištu, a prva joj je filmska uloga u kratkom igranom filmu A. Babaje Lakat (kao takav) 1959; zatim je igrala u filmu B. Bauera Licem u lice (1963), Gluščevićevu Čoviku od svita (1965), Papićevoj Iluziji (1967). Za spontano odigranu ulogu nezaposlene glumice u filmu T. Radića Živa istina nagrađena je na festivalu u Puli Zlatnom arenom 1972, 1977. dobila je televizijski Grand prix za Golikov Pucanj, a 1978. pripala joj je Srebrna arena za ulogu osamljene žene u Golikovu filmu Ljubica. Glumila je u tridesetak filmova, a zapaženije su joj uloge u Užičkoj republici Ž. Mitrovića (1974), Muki po Mati L. Zafranovića (1975), Vagonu li D. Ilića (1976), Visokom naponu V. Bulajića (1981) te u filmovima Z. Tadića Ritam zločina (1981) i Čovjek koji je volio sprovode (1989). Nastupila je i u TV-filmu Žena s krajolikom (I. Matić, 1975), TV-drami Pet mrtvih adresa (B. Ivanda, 1984) te u austrijskim TV-filmovima Wo ist sein Wesen te Alpensage.