FRANASOVIĆ, Petar, pisac (Korčula, 8. III. 1819 — Trsteno kraj Dubrovnika, 5. XII. 1883). Gimnaziju je polazio u Korčuli i Splitu a teologiju u Zadru. Od 1844. je svećenik, isprva u Mokošici, potom odlazi u Dole, Mali Ston, 1849. u Žrnovo na Korčuli, 1852–58. je u Veneciji a od 1859. župnik je u Trstenu kraj Dubrovnika. Od 1844. pretplatnik je a poslije i suradnik Zore dalmatinske. Kao kapelan u Korčuli istaknuo se u radu tek utemeljena »političkoga kluba«, koji je zahtijevao demokratizaciju političkog života pri izbornom postupku. Bio je i zagovornik sjedinjenja Dalmacije s ostalim hrvatskim zemljama, o čemu svjedoči njegova Predstavka Korčulana (Zora dalmatinska, 1849), upućena hrvatskom banu Jelačiću prilikom njegova imenovanja za namjesnika Dalmacije. God. 1849. postao je član zadarskog društva »Slavjanska lipa«. Kao povjerenik Narodne stranke za grad Korčulu na izborima 1864. kandidirao se za narodnog zastupnika Dalmatinskoga pokrajinskog sabora, no zbog tada jakog autonomaštva u Korčuli nije bio izabran. Bio je gorljivi pobornik uporabe »slovinskog« te ga u svom Dopisu iz Korčule objavljenom u Glasniku dalmatinskom (1849) naziva hrvatskim jezikom. Korespondencijom, člancima, pripovijetkama i novelama, pretplatom i širenjem knjiga pisanih narodnim jezikom među žiteljima Korčule, F. se isticao kao promicatelj hrvatske riječi. Pisao je Gajevim pravopisom te štokavsko-ikavskim govorom pripovijetke, novele, povijesne članke i opise narodnih običaja; objavljivao je u almanahu Dubrovnik (Azi-Beg, povijesna crtica iz Hercegovine u vrijeme turske vlasti, 1867; Putovanje iz Beča u Moskvu 1655, prijevod rukopisa iz knjižnice dubrovačkog plemića Balda Basiljevića Gučetića o posredničkoj misiji F. Gundulića, Ivanova najstarijega sina, na carskom dvoru u Moskvi, 1868), u zadarskom časopisu Zviezda (proza Dva učenika) te u Narodnom koledaru Matice dalmatinske. Također je suradnik dubrovačkog Slovinca u kojem objavljuje novele na tragu ilirskoga pseudopovijesnog i nacionalno-didaktičnog pripovijedanja. Tu je tiskao i prijevod crtica iz korčulanske povijesti (Povijest korčulanske pobjede protiv Uluz Alije... A. Ružića 1871) te članke o J. Banićeviću (1878), Matiji Kaporu (1880) kao i o potrebi podizanja spomenika i postavljanja natpisa na kuću P. Kanavelića u rodnom gradu. Zasebno je objavio životopis šibenskog biskupa L. Tolentića. F. pripada krugu istaknutijih pobornika narodnog preporoda na Korčuli koji su se isticali snažnim domoljubljem, oduševljenjem za »slovinstvo«, opozicijskim raspoloženjem prema talijanaštvu, čvrsto stojeći uz Narodnu stranku i zalažući se za uporabu hrvatskog jezika u javnom životu.
DJELA: Životopis Luke Tolentića, biskupa šibeničkog. Dubrovnik 1872.
LIT.: V. Pretner: Nekrolog dum Pero Franasović. Slovinac, 6(1883) 35, str. 547. — V. Vuletić-Vukasović: Dum Pero Franasović. Ibid., 7(1884) 4, str. 60–62. — Prigodom godišnjice smrti don Petra Franasovića. Dubrovnik, 24(1937) 46, str. 2–3. — V. Foretić: Šest pisama Andrije Alibrantija pisanih iz Zadra g. 1849. Petru Franasoviću. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 4–5(1959) str. 261–277. — Isti: Presjeci kroz prošlost Korčule. Zbornik otoka Korčule, 2(1972) str. 25–71. — F. Oreb: Doprinos korčulanskih svećenika preporodnom pokretu u Dalmaciji. Crkva u svijetu, 24(1989) 4, str. 378–381. — G. Kalogjera: Novelistički pokušaji Petra Franasovića. Rival, 6(1993) 1/2, str. 101–107.
Franko Oreb (1998)
