FRANCHI, Gašpar (Gasparus), ljevač zvona (Udine, 1657 — Ljubljana, 25. VIII. 1733). Sin je ljevača zvona Josipa, s kojim je isprva radio u Istri. Nastanjuje se 1688. u Ljubljani te 1693. postaje njezinim građaninom i utemeljuje ljevaonicu zvona, u kojoj je lijevao i topove. U dokumentima o lijevanju jednog zvona za zagrebačku katedralu (1707) navodi se kao »campanarum fusor« i »fonditor di metalli in Lubiana«. Veći je broj njegovih zvona u Sloveniji. U nas su poznata zvona koja je izlio za župne crkve u Brseču (1685) i Lovranu (1685, 1692), za kapelu sv. Mihajla na Dubovcu kraj Karlovca (1692), župnu crkvu u Čabru (1702), kapelu sv. Dizmuša (1706), crkvu sv. Marka (1707; tri zvona, među kojima jedno ukrašeno grbom grada Zagreba, slikama Bl. Djevice Marije, sv. Marka i još dvaju svetaca) kao i katedralu (1707; veliko zvono sv. Spasitelja) u Zagrebu, za župnu crkvu u Gornjoj Stubici (1711), kapelu sv. Marije na Gradišću kraj Bosiljeva (1713), crkve sv. Jerolima (1713, 1733) i sv. Vida (1724, 1725) u Rijeci, za župnu crkvu u Mariji Bistrici (1716) i kapelu Bl. Djevice Marije u Brodu Moravicama (1717). Popis i opis njegovih zvona u Hrvatskoj nalazi se u rukopisnoj dokumentaciji MUO-a.
LIT.: I. Kukuljević Sakcinski: Slovnik umjetnikah jugoslavenskih. Zagreb 1858, 88. — Isti: Zvonoljevarstvo u Zagrebu. Vienac, 12(1880) 8, str. 121–122. — F. Šaban: Nekoji neobjelodanjeni sredovjeki i novovjeki nadpisi. Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskog arkiva, 19(1917) str. 52, 54. — V. Hoffiller: Zagrebački zvonolijevci. Sv. Cecilija, 13(1919) 2, str. 42–43. — K. Dočkal: Naša zvona i njihovi lijevaoci. Zagreb 1942. — Lj. A. Lisac: Franchi Gašper. Primorski slovenski biografski leksikon, 5. Gorica 1978.
Karmen Gagro (1998)
