FRANČIŠKOVIĆ, Josip, kanonik i povjesničar (Praputnjak, 8. X. 1874 — Praputnjak, 15. VII. 1958). Srednju školu i bogosloviju završio je u Senju. Za svećenika je zaređen 1898. Nakon kraćega kapelanovanja u Senju poslan je 1902. kao pitomac Augustineuma u Beč gdje je 1906. promoviran na čast doktora teologije. Vrativši se u Senj, obavljao je različite službe u biskupskoj kuriji. Od 1910. profesor je moralke i pastoralke na Bogoslovnom učilištu u Senju, 1914. imenovan je senjskim kanonikom, 1915. rektorom Bogoslovskog sjemeništa u Senju, 1932. postao je bakarski kanonik i arhiđakon modruškoga Kaptola, a 1941. postavljen je generalnim vikarom za Kastavski dekanat i dijelove Modruške biskupije koji su privremeno priključeni Italiji. Nakon rata nastanio se u Rijeci i postao rektor katedralne crkve sv. Vida. Kada je u Rijeci 1947. otvoreno bogoslovsko učilište, predaje ondje staroslavenski jezik. God. 1956. preselio se u Praputnjak. Od 1925. do 1934. u Bogoslovskoj smotri objavljivao je radove iz senjske crkvene povijesti i kraće upute iz pastoralne teologije. U sušačkoj Istini objavljena mu je 1936. povijest rodne župe Praputnjak.
LIT.: Službeni vjesnik biskupije senjske i modruške ili krbavske, 3(1958) str. 20. — Praputnjak – zbornik radova. Praputnjak 1981, 292–293.
Mile Bogović (1998)
