FRANCL, Ivan, pjevač, tenor i bariton (Ljubljana, 10. V. 1907 — Zagreb, 18. I. 1987). Pjevanje studirao u Marije Kostrenčić na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Usavršavao se u M. Poliča u Ljubljani te 1933. debitirao ulogom Cavaradossija (G. Puccini, Tosca) u ljubljanskoj Operi i odmah dobio angažman. U ljubljanskoj je Operi tumačio širok repertoar lirskog i dramskog tenora od Alfreda (G. Verdi, Traviata) i Fausta (C. Gounod) do Radamesa (Verdi, Aida) i Lohengrina (R. Wagner). Bio je prvi slovenski Mića (J. Gotovac, Ero s onoga svijeta) i tom se ulogom 1938. predstavio zagrebačkoj publici. Od 1942. do odlaska u mirovinu 1969. bio je solist zagrebačke Opere, najprije kao dramski tenor do 1945. a zatim kao herojski bariton. Ta je promjena glasa bila posljedica operacije tonzila. Kao tenor odlikovao se zvonkim, prodornim i ujednačenim glasom baritonalnog timbra koji je bio osobito izražajan u srednjem položaju, s finim prijelazima te lakim i sjajnim visinama. Čistoća intonacije, ritmička sigurnost, zaobljene i logične fraze, jasan izgovor i uvjerljiva gluma izražena u plastičnoj kretnji i živoj mimici bile su karakteristike njegovih interpretacija zahtjevnih likova dramskog tenora. Kad je prešao na uloge herojskog baritona zadržao je snagu i izražajnost što je njegove kreacije iz tog repertoara uzdiglo u vrhunska dostignuća na zagrebačkoj opernoj pozornici. S velikim je uspjehom tumačio i uloge komičnoga karaktera. Ostvario je 147 uloga tenorskog i baritonskog repertoara, od toga 46 glavnih. Govorilo se da je pjevač sa željeznim glasnicama jer je imao mnogo nastupa u sezoni, ponekad i po dva dnevno. Samostalno i kao član zagrebačke Opere gostovao je u Beču, Londonu, Frankfurtu, Trstu, Berlinu, Parizu, Napulju i Bologni. Na praizvedbama djela hrvatskih autora tumačio je Matiju Gupca (I. Lhotka-Kalinski, Matija Gubec) 1948, Intrigala (D. Savin, Ljubovnici) 1955, Aufidija (S. Šulek, Koriolan) 1958, Stanca (Gotovac, Stanac) 1959. i Nikolu (I. Tijardović, Marko Polo) 1960. Bio je i prvi hrvatski Ferdinand (W. Egk, Kolumbo) 1943, Tarkvinije (B. Britten, Lukrecija) 1951. te Augustin (S. Prokofjev, Vjenčanje u samostanu) 1959. Ostale su mu uspješne kreacije Calaf, Pinkerton i Marcello (Puccini, Turandot, Madame Butterfly i La Bohème), Don José i Escamillo (G. Bizet, Carmen), Amonasro, Manrico, Jago i Falstaff (Verdi, Aida, Trubadur, Otello i Falstaff), Turiddu i Alfio (P. Mascagni, Cavalleria rusticana), Canio i Tonio (R. Leoncavallo, Pagliacci), Erik, Loge i Telramund (Wagner, Ukleti Holandez, Rajnino zlato i Lohengrin), Janko i Krušina (B. Smetana, Prodana nevjesta), Dimitrij i Rangoni te Kum (M. P. Musorgski, Boris Godunov i Soročinski sajam), Jelecki i Tomski (P. I. Čajkovski, Pikova dama), Galicki (Borodin, Knez Igor), Florestan i Don Pizarro (L. van Beethoven, Fidelio), Johanaan (R. Strauss, Saloma), Zrinjski (I. Zajc, Nikola Šubić Zrinjski), Njegovan i Gojen (Gotovac, Morana) te Obren i Kocelin (V. Lisinski, Ljubav i zloba i Porin).
LIT.: S. Stražnicki (S. S.): J. Gotovac, Ero s onoga svijeta. Novosti, 32(1938) 3, str. 10. — L. Šafranek-Kavić (L. Š. K.): Ero s onoga svijeta – Gostovanje tenora Ivana Francla. Jutarnji list, 27(1938) 9317, str. 11. — V. Ciprin (C-in): Gostovanje Zinke Kunc-Milanov u Trubaduru. Prvi nastup tenora iz Ljubljane g. Ivana Francla. Večer, 20(1939) 5530, str. 7. — Isti: Gostovanje Francla i Zinke Kunc-Milanov u Aidi. Ibid., 5670, str. 7. — I. Brkanović: Gostovanje Francla i Juranićke u Turandotu. Hrvatski narod, 4(1942) 596, str. 2. — Isti: Wagner, Rajnino zlato. Ibid., 5(1943) 659, str. 2. — P. C.: Obljetnice. Od Cavaradossija do Scarpije. Vjesnik, 38(1977) 1. VI, str. 10. — J. Martinčević-Lipovčan: Susreti s povodom. Od Radamesa do Scarpije. Ibid., 43(1982) 19. IX, str. 7. — J. Martinčević (J. M.): Nezaboravni bariton. Ibid., 48(1987) 21. I, str. 11. — B. Polić (B. P.): Ivan Francl (1907–1987). Muzička kultura, 5(1987) 1/2, str. 5.
Marija Barbieri (1998)
