FRANCL, Rudolf, pjevač, tenor (Ljubljana, 12. IV. 1920). Brat Ivana, pjevača. Pjevanje počeo učiti 1939. u Marije Kostrenčić na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a nastavio u Ljubljani u J. Betetta. Za rata zatočen u talijanskom koncentracijskom logoru u Gonarsu. Nakon kapitulacije Italije, vratio se u Ljubljanu i debitirao 1944. u ljubljanskoj Operi ulogom Wilhelma (A. Thomas, Mignon). Odmah je angažiran te solistom ljubljanske Opere ostao do 1952. Sezonu 1952/53. nastupao u beogradskoj Operi. U Zagrebu je prvi put nastupio 1947. a stalni član-solist zagrebačke Opere bio je od 1953. do 1956. God. 1956–63. solist Njemačke opere na Rajni u Düsseldorfu gdje započinje njegova međunarodna karijera. Nastupao je na Münchenskim svečanim igrama, gostovao u nizu njemačkih opernih kazališta u Hamburgu, Berlinu, Stuttgartu, Kölnu, Hannoveru, dva puta bio na turneji po Sovjetskom Savezu i nastupio u Boljšom teatru, a 1965. s ansamblom zagrebačke Opere gostovao u Japanu. Od 1963. do umirovljenja 1983. ponovno je član ljubljanske Opere. Bio je i član Slovenskog okteta. Bavi se pjevačkom pedagogijom. Za RTV Ljubljana i za Njemačku televiziju u Kölnu snimio je nekoliko opera i opereta. Za gramofonsku tvrtku »Helidon« snimio je dvije ploče, Vidali – Francl i Korošec – Vidali, a za »Eternu« u operi Der Rosenkavalier (R. Strauss) ulogu Talijanskog pjevača. Premda je u zagrebačkoj Operi u stalnom angažmanu bio samo tri sezone ostvario je opsežan i raznolik repertoar, od glavnih tenorskih uloga u operama G. Verdija (Alfredo u Traviati, Manrico u Trubaduru) i G. Puccinija (Rodolfo u La Bohème, Pinkerton u Madame Butterfly) do Tamina (W. A. Mozart, Čarobna frula) i naslovne uloge u operi Peter Grimes (B. Britten) koju je 1955. prvi pjevao u Hrvatskoj. Bio je ljubimac zagrebačke publike, nezaboravni Des Grieux i Werther (J. Massenet, Manon i Werther), Lenski (P. I. Čajkovski, Evgenij Onjegin), Cavaradossi (Puccini, Tosca), Don José (G. Bizet, Carmen). I nakon prekida angažmana gostovao je više puta u zagrebačkoj Operi i drugim hrvatskim gradovima, s posebnim uspjehom na Splitskom ljetu kao Faust (C. Gounod) i Vojvoda od Mantove (Verdi, Rigoletto) te u Verdijevu Requiemu. Pjevao je oko stotinu uloga na pet jezika. Svojom dugom i uspješnom karijerom u potpunosti je potvrdio predviđanja belgijskoga komentatora koji mu je nakon premoćno osvojenog prvog mjesta na velikom međunarodnom natjecanju u Verviersu 1955, prorekao blistavu karijeru. Obdaren glasom svjetlog timbra, mekoće, ujednačenih registara, blistavih visina, odlikovao se i lakoćom pjevanja kakvu imaju najljepši južnjački glasovi, urođenom glazbenošću, primjernim fraziranjem te smislom za glumačku interpretaciju i atraktivnim scenskim nastupom, pa je isprva bio uzorni tumač poetskih lirskih tenorskih likova. Kasnije je prelazio i na mladodramske pa i dramske uloge poput Cania (R. Leoncavallo, Pagliacci) i Florestana (L. van Beethoven, Fidelio).
LIT.: M. Stante: »Prosim, občrtajte Ljubljano«. Delo (Ljubljana), 6(1965) 17. X, str. 6.
Marija Barbieri (1998)
