FRANIĆ, Krsta Slava

FRANIĆ, Krsta Slava (Krstoslava), pisateljica (Koprivnica, 26. VII. 1878 — Zagreb, 27. III. 1951). Djevojačku i žensku stručnu školu pohađala je u Zagrebu. Zbog bolesti nije stupala u službu, ali je bila aktivna u društvu Hrvatska žena. Pisala stihove, prozu i dramske sastavke. Tematski i izražajno pripada krugu hrvatskih književnica kršćanske orijentacije, zaokupljenih motivikom doma, domovine, vjere i majčinstva. Pisala je standardnom štokavicom i kajkavskim idiomom. Iz kajkavskih ciklusa Božićni zvončeki i Rodoljubne pjesme objavila samo nekoliko pjesničkih sastavaka te humorističnu kajkavsku dječju stihovanu priču Nadzornikova deca oliti Huncmutarije gradske dece na ladanju. Njezine igrokaze za djecu i mladež Gorica i E da mame doma ni izvodila su diletantska društva. Pisala je kratke priče, pretežito na temu neostvarene ljubavi, među kojima se simboličnim slojem izdvajaju Gorska jela i Priča o lopoču. U noveleti Nesreća maloga Tomice prati sudbinu hrvatskih prebjega iz Bosne u Zagreb za II. svjetskog rata. Temu staromodnog oca obrađuje u komediji Odvjetnik iz prošloga stoljeća, jednostavne intrige i stereotipnih dramskih rekvizita, a u jednočinki Na tajnim vratima piše o zadnjim časovima M. Ogrizovića. Hrvatsko domoljublje odaju njezini govori, nekrolozi i prigodnice (D. Hrvoju, Mariji Kumičić, A. Hikecu i S. Radiću). Objavila je i sjećanja na susrete s književnicima S. S. Kranjčevićem, A. G. Matošem i E. Kumičićem. Surađivala u Smilju (1896–97), Hrvatskom pravu (1903, 1906–07, 1909–10, 1929), Nadi (1903), Svjetlu (1907), Hrvatskoj smotri (1908–09), Hrvatskim novostima (1910), Vijencu (1924), Mladohrvatskom pokretu (1925), Hrvatu (1928), Zagrebačkim malim novinama (1934), Božićnici (1936), Hrvatici (1939–40), Hrvatskoj grudi (1941–43, 1945) i dr.