FRANJO IZ BOLONJE (Francesco da Bologna, Franciscus de Bononia), bilježnik (XIV. st.). Sin Ivana pok. Filipa de Bontivoglio (negdje: Bertinoglis). Djelovao je u Splitu od o. 1343. do o. 1368. U prvih dvadesetak godina bio je privatni bilježnik (notarius comunis Spaleti), a poslije se uz njegovo ime u ispravama, koje je sam napisao ili se spominje iz drugih razloga (najčešće kao svjedok), navodi kao 1364. naslov »carskim autoritetom javni bilježnik i sada zakleti bilježnik Splita« (publicus imperiali auctoritate notarius et nunc iuratus Spaleti), što znači da je napredovao i stekao najvišu notarsku čast i naslov te uz to postao jednim od zakletih bilježnika splitske komune (do 1367. naslovljuje ga se i: iuratus notarius comunitatis spalatensis). Javnim bilježnikom uz godišnju plaću (1359. određen je iznos od 40 dukata) bio je biran svake godine. Dio njegovih spisa, četiri svežnjića iz razdoblja 1362–1363. i 1366–1368 (Libri instrumentorum notarilium, prokure i testamenti), koje je djelomično objavio V. Rismondo, sačuvan je u fondu starog Arhiva Splita, danas u Državnom arhivu u Zadru.
LIT.: T. Smičiklas: Diplomatički zbornik, 2. Zagreb 1904; 13, 1915, str. 395. — V. Rismondo: Pomorski Split druge polovine XIV. st. Notarske imbrevijature. Izdanja Muzeja grada Splita, 5(1954) str. 5, 7, 17–18, 23–46, 91. — D. Božić-Bužančić: Inventar Arhiva stare splitske općine. Split 1969, 1. — I. Ostojić: Metropolitanski kaptol u Splitu. Zagreb 1975. — G. Novak: Povijest Splita, 1. Split 19782, str. 629; 2, str. 800.
Serđo Dokoza Nikpalj (1998)
