FRANJO IZ FIRENCE (Franciscus de Florencia, de Florentia), vikar (Firenca, na poč. XIV. st. — ?, nakon 1366). Bio je član Franjevačkog reda u kome je obnašao različite dužnosti. U svibnju 1350. tadašnji general Franjevačkog reda Vilim Farinier postavio ga je za vikara nedavno uspostavljene Bosanske vikarije i na toj dužnosti ostao je do 1357, tijekom dvaju trogodišta. Sudjelovao je u radu Opće skupštine Franjevačkog reda (Capitulum generale) u Lyonu 1351. na kojoj je potvrđen njegov izbor za bosanskog vikara te one u Assisiju 1354. God. 1355. boravio je u Đakovu u bosanskog biskupa Peregrina i tu se susreo s banom Tvrtkom. Tom su prilikom biskup i on vlastoručno potpisali Tvrtkovu ispravu od 13. veljače dubrovačkim građanima Klimi Držiću i Bisti Buniću. Prema D. Mandiću, F. je po drugi put postao bosanskim vikarom 1360, a tu dužnost, pouzdano se zna, obnašao je i na poč. 1366. kada se u veljači spominje u vezi s prijeporom između dubrovačkih trgovaca i Tvrtkovih podanika. U uputi dubrovačkom poslaniku nalaže da se prethodno o svemu raspita i posavjetuje s vikarom Franjom iz Firence. Za druge Franjine uprave Bosanskom vikarijom, a u najtješnjoj vezi s vojnim pohodom hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovika u Bugarsku, pošli su tamo 1366. kao misionari franjevci iz njegove vikarije obraćati, kako ih izvori nazivaju, patarene i maniheje te poslije osnovali bugarsku franjevačku kustodiju u sastavu Bosanske vikarije. Za Franju iz Firence se kaže da je bio ljubitelj knjige te da je promicao znanost među franjevcima Bosanske vikarije, kojima je iz Italije donosio vrijedne rukopisne knjige.
LIT.: V. Greiderer: Germania franciscana seu Chronicon geographo-historicum ordinis s. p. Francisci in Germania, 1. Oeniponte 1777, 36. — J. Gelčić i L. Thallóczy: Diplomatarium relationum Reipublicae Ragusanae cum Regno Hungariae. Budapest 1887, 44. — E. Fermendžin: Chronicon observantis provinciae Bosnae Argentinae ordinis s. Francisci Seraphici. Starine, 1890, 22, str. 8–9. — Isti: Acta Bosnae potissimum ecclesiastica. Zagrabiae 1892, 34, 562–563. — K. Jireček: Spomenici srpski. Spomenik Srpske kraljevske akademije (Beograd), 1892, 11, str. 31–32. — J. Gelčić: Monumenta Ragusina, 4. Zagrabiae 1896, 39–40. — M. de Florentia: Compendium chronicarum Fratrum Minorum. Archivum franciscanum historicum (Ad Claras Aquas), 4(1911) 4, str. 128. — T. Smičiklas: Diplomatički zbornik, 12–13. Zagreb 1914–1915. — L. Wadding: Annales Minorum, 8. Ad Claras Aquas (Quaracchi) 1932³, 229–331. — J. Božitković: Kritički ispit popisa bosanskih vikara i provincijala (1339–1735). Beograd 1935, 8–10. — M. Perojević: Ban Stjepan Tvrtko (u: Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine. Sarajevo 1942). — M. Brlek: Rukopisi Knjižnice Male Braće u Dubrovniku, 1. Zagreb 1952. — M. Pervan: Fra Peregrin Saksonac. Prigodom 600 godišnjice njegove blažene smrti. Dobri pastir, 4–5(1955) 1/4, str. 157. — D. Mandić: Bogomilska crkva bosanskih krstjana. Chicago, 1962. — Isti: Franjevačka Bosna. Rim 1968. — D. Lovrenović: Utjecaj Ugarske na odnos crkve i države u srednjovjekovnoj Bosni (u: Sedam stoljeća bosanskih franjevaca 1291–1991, zbornik. Samobor 1994, 64, 69).
